Pozdrav iz zemlje blagostanja

Institucije, kako one na nivou BiH, tako i entitetske, ne znaju za krizu. Sa druge strane stanovnici ove zemlje se već godinama, pa i decenijama, suočavaju sa sve većim ekonomskim pritiskom koji ih je doveo na ivicu preživljavanja.

Oni koji vode institucije na teret ovih drugih koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, jedu, piju, putuju po zvučnim svjetskim i evropskim destinacijama, oblače se, ljetuju i vozikaju u limuzinama kupljenim preko leđa osiromašenih građana. Žive, najkraće rečeno, lagodnim životom o kojem obični ljudi u ovoj nakaradnoj zemlji mogu samo da sanjaju.

Kriza u BiH, očigledno, živi samo među običnim narodom, koji još drži ovu državu na nogama, dok je institucije svjesno, već decenijama, urušavaju. Jer, kako drugačije objasniti njihovu rastrošnost kada su u pitanju gozbe, putovanja, automobili i luksuzni domaći i inostrani hoteli?
Novca za te lagodnosti uvijek ima i uvijek će se naći u kasi koju pune građani. To iz mjeseca u mjesec potvrđuju odluke nadležnih, dok se narod samo hvata za glavu jer sa platom koju dobije ne može da preživi ni deset dana.

To oni koji donose odluke niti vide, niti čuju. Oni žive u nekoj svojoj finansijskoj dimenziji u kojoj nema horor filmova čiji je scenario pisan na temu preživljavanja. Na svako rasipništvo nadležnih narod uglavnom samo sliježe ramenima. Na takvo ponašanje su navikli pa bi jednostavno izgubili tlo pod nogama kada bi neko od funkcionera rekao da će zadržati automobil star koju godinu i da neće kupiti novi od 100.000 maraka ili više. Da se razumijemo, neće se građani onesvijestiti od šoka, jer se nešto takvo u ovoj zemlji nikada neće ni desiti.

Donosioci odluka istovremeno i daju zeleno svjetlo poslodavcima da, pored sve te muke, pljačkaju radnike. Zbog nepoštovanja propisa većina radnika u privatnom sektoru ne dobija naknadu po osnovu minulog rada, niti ima zakonom definisane dane godišnjeg odmora. Kada bi ih čovjek pitao šta je to regres, mnogi ne bi znali odgovor. To je sasvim jasna slika toga kako narod u ovoj zemlji živi.

Običan narod ovdje još ima dušu, poštovanje i spremnost da pomogne drugome, dok je u nadležnim institucijama na svim nivoima to potpuna nepoznanica. Na tim adresama odavno dominiraju isključivo interesi, uhljebljenje i potpuna odsječenost od stvarnosti.

Najveća tragedija ove zemlje je to što su građani naviknuti na poniženje od strane onih koje sami plaćaju. Dok narod preživljava, institucije i njihovi čelnici se ponašaju kao da žive u zemlji blagostanja. I zato BiH ne urušava kriza, već oni koji su od vlasti napravili lični luksuz, a od naroda taoce sopstvene bahatosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.