Površno rješavanje problema

Sve izraženiji problem nedostatka radnika BiH, koja je do prije samo desetak godina imala ozbiljnu armiju radne snage, planira da riješi masovnim uvozom potrebnog kadra iz Turske i Azije. To predstavlja samo površno rješenje problema, a ne liječenje suštinskog uzroka koji je zemlju doveo u ovakvu situaciju.

Ključno pitanje na koje treba da odgovore i poslodavci i nadležne vlasti  je zašto domaća radna snaga i dalje odlazi u zapadnoevropske zemlje. 

Laički rečeno i iz ugla radnika, ljudi odlaze zbog malih plata, loših uslova rada i nedostatka perspektive.

Za nemali broj domaćih poslodavaca većina propisa kojima se uređuju radnička prava samo su mrtvo slovo na papiru. Isplata minimalne plate na račun, uskraćivanje kompletnog godišnjeg odmora, neplaćanje prekovremenih sati, nemogućnost odlaska na bolovanje i izostanak adekvatne zaštite samo su dio stavki sa radničke liste prava koja se svakodnevno krše u BiH i Srpskoj. Takav odnos poslodavaca, nažalost, nadležne nimalo ne brine. Decenijama su gluvi i slijepi na kršenje radničkih prava. 

Takav odnos nas je doveo gdje nas je doveo. Radnika nema u industriji, trgovini, ugostiteljstvu, nema ih u zdravstvu, poljoprivredi, građevinarstvu...  

Domaći kadar posljednjih godina firme pokušavaju nadomjestiti radnicima iz uvoza koji su spremni da rade za manje novca, ali ovakva strategija dugoročno samo može pogoršati demografsku krizu i podstaći dalji odliv kvalifikovanog stanovništva, stvarajući tako začarani krug. 

Umjesto da se ulaže u obrazovanje, obuku i bolje uslove rada za domaće stanovništvo, uvozom stranaca samo se stvara privid kratkoročnog rješenja. Domaća ekonomija, iako se na trenutak ovim može spasti od gubitaka, rizikuje da postane zavisna od niskokvalifikovane radne snage jer ljudi koji dolaze iz inostranstva da rade kod nas obučeni su uglavnom za fizičke poslove. Jer i kvalifikovani kadar sa istoka ide za boljim prilikama, u Njemačku, Belgiju, Holandiju, Švajcarsku, Švedsku. Ne dolazi u BiH da zida zgrade, mete ulice i mijesi hljeb.  

Ono što je zaista zabrinjavajuće je pasivnost i nedostatak sistemskog pristupa. Sve strane, počevši od poslodavaca, sindikata i vlade, moraju zajedno raditi na stvaranju uslova koji će ne samo zadržati postojeće radnike već i stimulisati povratak onih koji su otišli trbuhom za kruhom.

Ukoliko se investira u privredni razvoj koji će omogućiti rast plata i ukoliko se radnička prava krenu uvažavati, realno je očekivati povratak radne snage sa zapada. U suprotnom, prognoze o masovnom uvozu postaće surova realnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.