Posljednja šansa

BiH je na pragu desetih po redu opštih izbora u svojoj novijoj istoriji koja je počela da se piše pred kraj devedesetih godina prošlog vijeka - dogovorom u Dejtonu koji je, potom, dodatno ovjeren potpisima u Parizu.

Od tada su prošle pune tri decenije, a i dalje nas iznad glave, bez obzira na to s koje smo strane međuentitetske, pritišće kolonijalna uprava u vidu Kancelarije visokog predstavnika (OHR).

Pune tri decenije taj moderni bič je svojstven samo nama u civilizovanom svijetu i 21. vijeku. Dobu u kojem sve "puca" od demokratije i ljudskih prava. Samo je obraza sve manje, ali...

Na znanim i neznanim adresama u ovoj našoj zemlji su završile milijarde maraka odobrenih za, samo bog zna, kakve projekte i reforme pod izgovorom da nam se "nađe" za život i suživot. Dobar dio para je, jednostavno, kako se tvrdi, ispario, ali nije nestalo ono što nam ne da naprijed.

BiH čine Republika Srpska i FBiH. Po toj sadašnjoj i ustavnoj definiciji, bez Republike Srpske i FBiH nema ni BiH, a na temelju te činjenice logično bi bilo da se svi trude da budu u što boljim odnosima da bi, na kraju, ta ista BiH i opstala. Ali...

BiH godinama preživljava. Opstaje na interesima pojedinaca sa ovdašnjim imenima i prezimenima i onih iz takozvanog modernog svijeta koji sve to, gle čuda, zaborave kada kroče na ovo, naše tlo.

Uglavnom zbog toga tri konstitutivna naroda, odnosno njihovi politički predstavnici godinama ne uspijevaju da pronađu zajednički jezik i jednom za sva vremena utvrde politike koje bi išla u pravcu poštovanja osnova na kojima počiva zemlja u koju se kunu.

A u njima jasno piše da se BiH sastoji od Republike Srpske i FBiH. Bez njih, nema ni nje. Jasnije ne može biti. Ali...

Federalni političari, dobar dio njih, i danas živi na onim politikama u kojima nema mjesta za konstitutivne narode. I to se ne krije, već se više i više otvoreno piše i govori, što se održava i na ukupne odnose.

Ni Hrvati nisu zadovoljni, manje-više, iz sličnih razloga kao i Srbi. Jer se nastoje i oni utopiti u unitarnu državu. U slagalicu od koje Bošnjaci ne odustaju i u koju vjeruju da je zaslužuju. I da to tako mora.

Sva tri konstitutivna naroda u ovoj zemlji, kao i svi koje oslovljavaju sa "ostali" zaslužuju bolje. Zaslužuju normalan život, a ne stalne političke stresove. Zaslužuju bolje plate, a ne da slušaju kako funkcioneri, radili ili ne radili, samo po toj funkciji zgrću hiljade i hiljade maraka i to na mjesečnom nivou. Godišnje sume da i ne pominjemo.

Nema zemlje na svijetu u kojoj politika ne kroji barem djelić svakodnevnog života, ali nikome zdrave pameti ne može da bude normalno da im stranci diriguju život od jutra do sutra. U BiH je tako i sve su prilike da su idući mjeseci, možda koja godina, posljednja šansa da postane normalna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.