Posljednja evropska kolonija

Nema mnogo država na svijetu koje za sebe mogu reći da su suverene, a da njihove zakone može mijenjati neizabrani stranac. U Evropi postoji samo jedna. Zove se BiH.

Trideset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH je i dalje pod političkim starateljstvom OHR-a. To nije dokaz snage međunarodne zajednice. To je priznanje da je tridesetogodišnja politika prema BiH doživjela neuspjeh.

OHR je odavno prestao biti garant mira. Postao je garant političke neodgovornosti. Bonska ovlašćenja, umjesto privremenog mehanizma, pretvorena su u trajni instrument kojim je odgovornost prebačena sa domaćih institucija na stranog arbitra.

Dok god postoji neko ko će na kraju presjeći politički spor, domaći lideri nemaju stvarni motiv da sami dođu do kompromisa. Jedni za sve krive visokog predstavnika, drugi ga prizivaju svaki put kada im izborna matematika ne ide naruku. Tako su svi dobili alibi, a najveći gubitnik postala je sama BiH.

Ali postoji još važniji razlog zbog kojeg je upravo sada vrijeme da se OHR ugasi. Svijet više nije isti. Epoha u kojoj su zapadne sile bez otpora oblikovale političke sisteme drugih država polako ostaje iza nas.

Najveća promjena dolazi iz Vašingtona. Nova američka administracija sve jasnije napušta koncept izgradnje država i nacija putem spoljnih intervencija.

Zato nije slučajno što i uticajne američke organizacije, poput "Heritidž fondacije", sve otvorenije dovode u pitanje opravdanost postojanja OHR-a. Ako BiH nakon tri decenije ne može bez stranog supervizora, onda je koncept propao. Ako može, onda OHR više nema razlog da postoji. Upravo zato OHR nikada nije bio na tanjem ledu.

Paradoksalno, njegovi najveći zagovornici više nisu u Vašingtonu, već u dijelu evropskog političkog establišmenta koji i dalje vjeruje da se Balkanom može upravljati metodama iz devedesetih godina. Evropa govori o vladavini prava i suverenitetu, a istovremeno brani instituciju koja je suprotna i jednom i drugom.

Još je veći paradoks što dio bošnjačke političke elite i dalje u visokom predstavniku vidi konačnog arbitra političkih procesa. Kada nema dogovora, priziva se intervencija. Kada nema većine, očekuje se strana odluka.

Trideset godina bilo je više nego dovoljno. Ako BiH nije sposobna da upravlja sama sobom, onda je propao čitav koncept međunarodnog protektorata. Ako jeste, onda OHR više nema ni politički ni moralni razlog da postoji. U oba slučaja zaključak je isti, došlo je vrijeme da bude ugašena posljednja evropska kolonija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.