Poraz i pobjeda

Sjajna stvar za razumijevanje društveno-političkih procesa u koje su, sasvim logično, uključeni i mediji dogodila se prošle sedmice, kada je jedan sarajevski portal objavio tekst u kojem autor negoduje zbog kolumne urednika agencije Anadolija u kojoj piše o Srebrenici, ali nigdje ne pominje genocid. Za samo nekoliko časova digla se frka i galama toliko jaka da je Anadolija ubrzo povukla tekst sa svih svojih platformi.

Otkud jednom Turčinu (Anadolija je turska agencija) pravo da piše tekst o Srebrenici, a da zločin iz 1995. godine u tom gradiću ne nazove genocidom, zavapila je čaršija jasno i glasno sličnim tonom kao što je prošle godine Emir Suljagić zakukao kad su se pojedini članovi Delegacije EU u Sarajevu "usudili" da obiđu srpsko groblje u Bratuncu.

Šta god, prije svega Srbi, mislili o srebreničkim događajima, sarajevskoj društveno-medijskoj eliti potrebno je čestitati za borbu za narativ koji forsiraju. Kod njih o tom pitanju nema puno iskakanja i soliranja, a ako se bilo ko usudi da dirne u nametnutu "istinu" o događajima iz prošlog rata, momentalno biva napadnut, oblaćen, flekovan, uvaljan u blato, označen kao četnik, genocidaš, fašista...

Sijaset je primjera iz bliže i dalje istorije međunarodnih odnosa u ovoj zemlji koji to dokazuju, a svako ko bar malo ima priliku da se bavi javnim poslom i iskazuje stavove prošao je kroz tu vrstu "toplog zeca".

I to je samo potvrda stare utvrđene teze da svi u Sarajevu misle isto o Srbima, Srpskoj, Srbiji, Dodiku, Vučiću, Karadžiću, nebitno iz koje partije dolazili, u kojem mediju radili ili kakvoj organizaciji pripadali. Ko se usudi da kaže suprotno, obično biva protjeran. Bukvalno. Da ne pominjem imena sad, zna se ko je u pitanju.

U tom smislu potrebno je čestitati i Srbima, ali zbog druge stvari.

Tri decenije nakon rata nepobitno je jasno da u srpskoj javnosti postoji najveći stepen pluralizma na kompletnom području bivše Jugoslavije. Samo u toj javnosti postoje likovi koji nesmetano, a počesto i dobro plaćeno, ruju i pljuju po vlastitom narodu, njegovoj istoriji, identitetu i crkvi.

Samo unutar srpskog korpusa postoje likovi koji Srbe nazivaju četnicima, genocidašima, fašistima i sličnim epitetima, a da zbog toga ne bivaju protjerani. Bukvalno. Da ne pominjem imena sad, zna se ko je u pitanju.

I to je istovremeno naš veliki poraz i pobjeda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.