Pogled u crnom ogledalu

Danijela Bajić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Pogled u crnom ogledalu

Ipak smo još daleko od distopije iz serije "Crno ogledalo" gdje bi, kako scenarističke prognoze kažu, tehnologija u potpunosti preuzela primat nad čovječanstvom.

Predviđanja, doduše, nisu naivna i negativne efekte vještačke inteligencije već sad nam prigovaraju trezvenije glave, dok ih narod u globalu ignoriše naivno misleći da im se popularno filterisanje fotografija maloljetne djece u Gibli stilu neće nikad obiti o glavu.

Ipak, ovaj segment tehnološkog preuzimanja čovjekovih vrlina i mana aktuelno nije jedini i taj trend je, uz obavezno isticanje pozitivnih a prikrivanje negativnih aspekata, nešto što ćemo sve češće gledati u mnogim sferama društva.

Čak je i poljoprivredni sektor odlučio da ne kaska za budućnošću pa su klasičnu ručnu mužu krava odavno zamijenile robotizovane muzilice, dok se kompletan proces može kontrolisati preko aplikacije. U prevodu, ne morate uopšte biti na farmi, a posao će biti obavljen. Milina, reći će gazde.

Šta ćemo sa izgubljenim poslovima i otkazima, uzvratiće radnici koji su sa tim i takvim poslovima prehranjivali porodice. U prilog tome govori i činjenica da u Srpskoj gotovo pa nema veće farme koja nema najmanje jednog robota za mužu krava i on u tom poslu odmijeni bar dva radnika koje je, tvrde farmeri, skoro nemoguće naći.

I tu dolazimo do moralne poente, uz načnofantastični strah o budućoj dominaciji robota na Zemlji, sindikalni skeptici postavljaju pitanje o preraspodjeli ljudstva i ukidanju radnih mjesta zarad brže i lakše proizvodnje.

I nije to samo (budući) problem u poljoprivredi, isto je i u metalnom sektoru, čak i elektroindustriji u kojim ima firmi gdje roboti već neko vrijeme mijenjaju i po 15 do 20 radnika.

Naravno, ne treba biti previše tradicionalan i potpuno odbaciti činjenicu o dolasku vremena u kojem će robot zamijeniti čovjeka. Zlatna sredina je nešto o čemu je neophodno da umni ljudi ubuduće mozgaju i da prokljuve kako da sa robotizacijom društva ipak zadrže relativno isti broj ljudi u sistemu.

Makar to bilo samo pritiskanje dugmadi koja pokreću mehaničku ruku ili kontrolisanje krave preko monitora računara, učinimo da futuristička priča naše ne tako daleke svakodnevice bude bar malo pravednija. Sve u svemu, slike radnika i u Srpskoj uskoro bi mogli pamtiti samo arhivi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.