Pik na PIK

BiH je zemlja u kojoj žive narodi specifične naravi koje spaja zajednička, ali veoma teška istorija jer su više bili okrenuti jedni protiv drugih, a ne jedni uz druge.

To nesrećno breme je posljednji put na leđa naroda palo devedesetih godina i još stoji kao omča oko vrata ove zemlje koja je, poslije krvave četiri godine, 21. novembra 1995. godine zvanično postavljena na novi temelj – Republiku Srpsku, s jedne i FBiH s druge strane. 

Onomad iz Dejtona niko nije otišao zadovoljan. Na svakoj od strana vladala je žal za nečim, ali je srpski narod smogao najviše snage i prihvatio svoje, toliko skupo plaćeno parče slobode, iako u tim okvirima nije bilo mjesta za dobar dio vjekovnih ognjišta. Ali, kako pričaju savremenici, tako je tad završeno to još jedno teško poglavlje u istoriji ovdašnjih naroda.  

Međutim, vrlo brzo je stigla potvrda da đavo, ipak, ne spava. 

Nerijetko se može čuti i pročitati da se mastilo na Dejtonskom mirovnom sporazumu, čiji je sastavni dio i sadašnji Ustav BiH, nije bilo ni osušilo, a već je krenula njegova promjena. U korist druge strane, primarno Bošnjaka, a na štetu Republike Srpske. 

Prvi put temelji zemlje, tek izašle iz kandži rata, poljuljani su odlukom o osnivanju tzv. Savjeta za primjenu mira i njegovog zloglasnog Upravnog odbora skraćenog naziva PIK.

Malo po malo, uz moderni bič u vidu "bonskih ovlašćenja" PIK i takozvane diplomate u ruhu visokih predstavnika gazili su sve što se moglo pogaziti u BiH. 

Iako su uglavnom bili usmjereni na Republiku Srpsku i njeno slabljenje, svi su znali da udarac na Srpsku znači i udarac na BiH, ali su bili spremni čak i da tome aplaudiraju samo da bi Banjaluka pala na koljena. 

Primarno politički predstavnici bošnjačkog naroda kleli su se, i danas to isto čine, u suverenitet i teritorijalni integritet BiH, a istovremeno su prizivali duhove Dejtona i svim silama i vezama se trudili da Srpsku, kao sastavni dio ove i ovakve BiH, svedu na praznu ljušturu. 

Međutim, iako ni u njoj, kao ni u drugom sastavnom dijelu BiH, ne cvjetaju ruže, Republika Srpska je, prema onome što gledamo posljednjih mjeseci, sa prijateljima uspjela da pokaže i dokaže ko je zapravo krivac za najveći broj kriza i blokada. 

On se krije iza dvije skraćenice. Jedna je OHR, odnosno Kancelarija u kojoj caruje visoki predstavnik, a druga ona koja u sebi krije naziv institucije koja je, gle čuda, usmjerena ka miru – to je isti onaj PIK koji je pogazio sve – od međunarodnog prava, preko međunarodnog ugovora pa sve do osnovnih ljudskih prava i najviših domena demokratije u 21. vijeku. 

BiH se ponovo nalazi na svojevrsnoj raskrsnici. Iako je ukazano na značajan broj anomalija koje je godinama guše, to automatski ne znači da je tome kraj. Pred ovom zemljom su dva puta. Zna se vrlo dobro je ispravan, samo je pitanje da li ga svi žele i nakon tri decenije života u modernim okovima. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.