Stav
Foto: Glas Srpske
| Danijela Bajić
U Republici Srpskoj ljudi u prosjeku provedu oko 17 godina u penziji. To je skoro dvije decenije života u kojima bi čovjek konačno trebalo da ima više vremena za sebe, porodicu, putovanja i sve ono što je godinama odlagao zbog posla i obaveza. Da li je jedno takvo očekivanje u našim uslovima zapravo i realno?
Prosječna penzija za jul iznosila je oko 700 maraka. Koga god da pitate, reći će vam da se sa tim novcem ne može organizovati dostojanstven život. Kada se plate računi, hrana i lijekovi, ostatak je nedovoljan za putovanja ili neke veće troškove. Dakle, i pod stare dane se mora štedjeti da bi se negdje otputovalo.
Ako odvojimo rijetke penzionere koji su čitav radni vijek imali natprosječne koeficijente, ili radili u inostranstvu, za veliki broj njih mjesec se ne svodi na pitanje kako uživati u ostatku života, nego kako sastaviti kraj s krajem sa ostatkom novca.
Razloga za takvo stanje je mali milion. Konstantno niske plate tokom radnog vijeka, rad za minimalac, borba sa sivom ekonomijom i kovertama, prekidi u stažu i sve nepovoljniji odnos broja penzionera i zaposlenih utiču na krajnju visinu penzija. Zato nije dovoljno samo čekati rješenje o penzionisanju, jer se na kraju često pokaže da se nema šta pametno ni dočekati. Važno je misliti o starim danima još na početku radnog vijeka.
Dok smo mlađi, često mislimo da je ta priča daleko i da za nju ima vremena. Rijetki su oni koji, uz starosnu penziju, razmišljaju i o dodatnoj štednji, dobrovoljnom penzijskom osiguranju ili životnom osiguranju koje odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.
Naravno, nije cilj da čovjek cijeli život radi i štedi, a da zaboravi da živi. Ovdje pričamo o tome šta je za svakoga od nas najbolja opcija. Ako bismo stvari posmatrali iz ugla koji kaže da zaista postoji način da u starosti ne pravite izbor između lijekova, računa ili odlaska u Hurgadu. Dok smo mlađi i u punoj snazi, svaka dodatna žrtva se lakše podnese. U starosti je to već teže, i vjerovatno bi nas koštala smanjenja one brojke sa početka teksta. Zato je važno da se o ovoj temi govori više i otvorenije, jer finansijska sigurnost u starosti ne bi smjela da bude privilegija malog broja ljudi, već cilj kojem svako ima priliku da teži. Uz veću finansijsku pismenost, odgovornije planiranje i dostupnije oblike dugoročne štednje, moguće je barem dijelom ublažiti neizvjesnost koja čeka mnoge buduće penzionere. Jer penzija bi trebalo da bude nagrada za decenije rada, a ne početak nove borbe u kojoj se svaki mjesec ponovo svodi na računicu kako preživjeti do naredne isplate.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
