Stav
Foto: Glas Srpske
Zahvaljujući društvenim mrežama isuviše je mediokriteta i klasičnih neznalica dobilo prostor da "smatraju" o svemu i svačemu i, što je još gore, oni imaju publiku koja ta "smatranja" oduševljeno "lajkuje" i "šeruje" dajući autorima osjećaj velike bitnosti.
Takav pristup, o užasa, počeo je da se preliva i na pojedine medije, koji su odustali od klasičnog žurnalističkog i podlegli "društvenomrežnom" pristupu pa sada skupa sa nazgulima sa "Tvitera" i "Fejsbuka" učestvuju u trovanju javnog prostora gomilom besmislica, laži i spinova.
I male su šanse da će se to ikada vratiti na staro, naprotiv, vremenom će biti sve gore. Meta takvog pristupa bila su proteklih dana dva filma, "Zlatni rez 42" Lordana Zafranovića i "Ruka pravde" Nemanje Ćeranića, jedan o genocidu nad Srbima u NDH, drugi o osveti za taj genocid.
Ima, doduše, i onih koji će reći da Zafranovićev film govori samo o jednom segmentu tog genocida, jasenovačkom logoru, i nije da nisu u pravu, ali nije to tema ovog teksta. Tema su oni koji su "Ruku pravde" označili kao "Vučićevu propagandu", a "Zlatni rez 42" kao "i Vučićevu i Dodikovu propagandu". Na ovakvom "slavodobitnom zaključku" takvi završavaju svaku priču obilato je potkrepljujući "argumentima" prema kojima se ono što je obrađeno u ovim filmovima uopšte nije dogodilo.
Vučić i Dodik koji su pomogli da, odnosno čije vlasti su pomogle, da bude pronađen novac za ova ostvarenja, ovdje su tek običan kolateral. Jako je dirljivo što su oni koji danas laju i negoduju zbog snimanja ovih filmova tako zabrinuti za novac poreskih obveznika iz Republike Srpske i Srbije. Oni su oduvijek jako zabrinuti za naš životni standard i živote uopšte, samo mi to ne vidimo ili ne znamo da cijenimo. Jasno je da ta briga nema veze s mozgom i da im puca ona stvar i za naš novac i naše živote. Da je iskreno, upotrebljavali bi ozbiljnije argumente.
Kako može oživljavanje jasenovačkog pakla na filmskom platnu da bude bilo čija propaganda, naročito ako je scenario za Zafranovićev film napisan još 1986. godine kada, uostalom, ni taj Dodik, ni taj Vučić nisu bili na političkoj mapi? Kako je priča o Blagoju Jovoviću propaganda kad ju je isti taj Jovović ispričao još 1998. godine kada su isti taj Dodik i isti taj Vučić tek zauzimali ozbiljnije pozicije na istoj toj političkoj mapi? Jednom riječju - nikako.
Nije, dakle, stvar u propagandi, niti u pretjeranoj brizi za novac poreskih obveznika. Samo je jedan uzrok, rječnikom sa društvenih mreža, hejta i histerije koju prosipaju ovi dušebrižnici. Njima je jednostavno krivo što u Jasenovcu nije pobijeno još pola miliona Srba i što je Blagoje ubio Pavelića. I samo i isključivo zbog toga danas bljuju svoj otrov. I nikakva mudrost to nije zaključiti, ali nije zgoreg da ostane zapisano.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
