Stav
Foto: GS
Avgust, upravo završeni, mjesec ove naše 2005. godine istorija će možda pamtiti po susretu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (Donalda Trampa) i Ruske Federacije (Vladimira Putina) na Aljasci.
Ova prognoza, naravno, zavisi od toga da li će budućnost potvrditi kako je od avgusta 2025. započeta uspješna inicijativa o primirju između Ruske Federacije i Ukrajine. Otkad je ovaj sukob izbio, svijet kao nikad ranije u prethodnih pet-šest decenija strepi od nuklearnog rata. U tom smislu, priča o razvoju nuklearnog oružja nije lišena intrigantnosti. Od otkrića radioaktivnosti do krvave primjene atomske bombe prošlo je nepunih pedeset godina, jedva pola vijeka.
Istorija atomske bombe uglavnom potpuno staje u tih pet decenija. U decembru mjesecu Vilhem Konrad Rentgen otkrio je nešto što je on prozvao "novom vrstom zraka"; radi se, naravno, o X-zracima. Prvog januara naredne godine Rentgen će objaviti naučni rad o ovom fenomenu koji će prvu primjenu naći u medicini. Makar i nije znao objasniti sam fenomen, njegovo će otkriće Rentgenu donijeti svjetsku slavu te prvu Nobelovu nagradu za fiziku u njenoj sveukupnoj istoriji; među prvim laureatima 1901. bio je, naime, upravo Rentgen.
LAVINA
Otkriće X-zraka izazvalo je pravu pomamu među fizičarima. Podstaknut ovim otkrićem Anri Bekerel otkriće fosforenciju uranovih soli, a zatim i nove, uranove zrake. Kad je Marija Skodovska Kiri odlučila pisati doktorat, nije znala šta da uzme za temu dok joj muž Pjer Kiri nije preporučio da se pozabivi istraživanjem uranovih zraka.
Marija Kiri biće, u stvari, prva koja će upotrijebiti termin radioaktivnost. Prije kraja devetnaestog vijeka bračni par Kiri otkriće dva nova hemijska elementa; nazvaće ih polonijum i radijum.
Od tog vremena rapidnom će se brzinom, kao na filmskoj traci, nizati nova otkrića i novi istraživači: alfa, beta i gama zraci, neutroni, fisija, Ernest Raderford, Hans Gajger, Frederik Žolio te Irena Kiri-Žolio (ćerka Marije i Pjera Kirija).
Ovaj dajdžest uvod samo je blijeda skica što ukazuje na činjenicu da je otkriće atomske bombe, u stvari, neka vrsta nusprodukta velikog napretka fizike koji se desio s kraja devetnaestog i s početka dvadesetog vijeka. Kao u onim klišeiziranim vicevima o rasijanim profesorima fizičari nisu previše razmišljali o mogućoj zloupotrebi atomske energije. A prva istraživanja u ovom pravcu zbila su se, u stvari, u nacističkoj Njemačkoj.
Sam Bog zna šta bi se desilo da su se nacisti dokopali atomske bombe.
PROJEKAT MENHETN
Američki projekat stvaranja atomskog oružja započeo je tek 1939. godine nakon znamenitog pisma koje je Albert Ajnštajn uputio predsjedniku Ruzveltu, pisma u kojem ga upozorava na potencijalno ogromnu moć atomskog oružja. U kolektivnoj svijesti stanovnika globalnog sela upravo se Ajnštajn smatra tvorcem atomske bombe, makar ne postoji jedan čovjek kojem bi se ovo otkriće moglo pripisati.
Ipak, Ajnštajn je neka vrsta postmoderne naučničke ikone, dobroćudni raščupani čičica isplaženog jezika koji je stvorio oružje sudnjeg dana ne znajući šta čini. Koga je briga što ovaj populistički imidž uopšte ne odgovara stvarnom Ajnštajnu? Možda i ponajbolja metafora za atomske bombe jest ona koju je stvorio britanski pisac Martin Ejmis: Ajnštajnova čudovišta. (Jedina dostojna konkurencija je onaj Stingov stih: "Openhajmerova smrtonosna igračka").
Ipak, vratimo se istoriji. Ruzvelt je podstaknut Ajnštajnovim pismom pokrenuo takozvani Projekat Menhetn. Nakon šest godina vremena, dvije milijarde dolara troškova (što je u rangu današnjih dvadeset i šest milijardi) te rada dvije stotine hiljada ljudi u četrdeset laboratorija i fabrika, bomba je bila stvorena.
MALI I DEBELI
Prva nuklearna proba zbila se šesnaestog juna 1945. u mjestu Almogordo u Novom Meksiku. Bomba iskorištena na probi zvala se "Debeli dječak".
Još prije probe, međutim, Ruzveltov nasljednik Hari Truman je odlučio da upotrijebi bombu protiv Japana. Razlozi koje istoričari obično navode jesu: tjeranje Japanaca na što bržu kapitulaciju da bi se spriječio dugogodišnji rat s potencijalnim brojnim žrtvama, svojevrsno opravdanje za trošenje tolikog novca jer se valjda mislilo da je novac uzalud potrošen ako se bomba praktično ne upotrijebi (izračunato je da je izrada atomske bombe koštala tek neznatno manje od sveg ostalog oružja upotrijebljenog u Drugom svjetskom ratu: svih mina, granata i avionskih bombi korištenih u šest ratnih godina) te napokon gnjev zbog Perl Harbora - bila je to i svojevrsna odmazda. Šestog avgusta 1945. američki bombarder B-29 bacio je bombu zvanu "Mali dječak" na Hirošimu.
Procjenjuje se da je na licu mjesta poginulo između devedeset i stotinu četrdeset hiljada ljudi. Tri dana kasnije, devetog avgusta, na Nagasaki je bačena nova bomba ("Debeljko"); ona je odnijela između šezdeset i osamdeset hiljada žrtava.
Nemoguće je nabrojati dugoročne posljedice atomske eksplozije. Kao da trenutna razorna moć sama po sebi nije dovoljno grozna. Ne postoje riječi kojima se može opisati destruktivnost atomske bombe. Nešto što je u stanju da u jednom jedinom trenu izbriše toliko života izmiče dijapazonu čovječje imaginacije, ma kako žive i živahne. Samo četiri godine Amerikanci su jedini imali atomsku bombu. Dvadeset devetog avgusta 1949.
Sovjetski Savez je izveo svoju prvu nuklearnu probu. Godine 1951. Amerikanci će stvoriti takozvanu hidrogensku bombu, hiljadu puta moćniju od atomske, istinsko oružje sudnjeg dana. Rusi će ih ubrzo slijediti. Otada čovječanstvo ima moć da samo sebe uništi. Danas atomske bombe imaju sve stalne članice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, a po svoj prilici i još neke zemlje.
SAD su i dalje politički alergične na svaki pokušaj da neka zemlja koja im nije saveznik razvija vlastiti nuklearni program. Kako smak svijeta više nije samo fantazija o udarcu meteora, nego je postao mogućnost "ljudska odviše ljudska", skoro da je malo čudo da je od otkrića radioaktivnosti do atomske bombe prošlo jedva pedeset godina, a da ljudski rod uspijeva već, evo, sedamdeset-osamdeset godina da se ne samouništi.
U kontekstu hladnog rata to se nazivalo "ravnotežom straha". Ipak, još od Kubanske krize pa sve do aktuelnog i pomenutog rusko-ukrajinskog sukoba o čijem potencijalnom zamrzavanju su razgovarali Tramp i Putin, mogućnost nuklearnog armagedona je nešto što trajno ostaje u (pod)svijesti ljudskog roda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike
