Okrutna logika

Sankcije su postale omiljeni instrument u međunarodnoj diplomatiji. U teoriji, one su namijenjene da izvrše pritisak na zemlje da promijene svoj politički kurs ili da ih primoraju da se povinuju određenim zahtjevima, obično zapadnih sila.

Međutim, pokazalo se da one u većini slučajeva nisu uspijevale da nametnu političke promjene. Umjesto toga, one su dovodile do razornih posljedica po civilno stanovništvo. 

Istorija je puna primjera, od Avganistana, Iraka, Libije, Irana, Sjeverne Koreje pa do Rusije. 

Postavlja se pitanje kako UN, tijelo osnovano za promociju mira i ljudskog dostojanstva, opravdavaju upotrebu ovog alata koji tako često nanosi kolektivnu patnju. U preambuli Povelje UN navodi se da ovo tijelo treba da koristi međunarodni mehanizam za promociju ekonomskog i društvenog napretka svih naroda, ali sve što se radilo bilo je u suprotnosti s ovim. Vatrene pristalice sankcija smislile su termin kako bi minimizirale njihovu razornu ljudsku cijenu. Oni ih u posljednje vrijeme opisuju kao pametne ili ciljane, što znači da ciljaju samo političku elitu. 

Pokazalo se da to nije tako, jer su one imale nesagledive posljedice po život običnih ljudi, pa i onih koji žive u državama koje su se latile ovog mača. 

Sve što je posljednjih nekoliko godina radila EU, odnosno otuđeni centri moći u Briselu, a uvodeći više od 30.000 sankcija Rusiji, imalo je ogroman bumerang efekat. Išlo se čak dotle da se otvoreno prijeti onim zemljama koje nisu namjeravale da sijeku granu na kojoj sjede. Krajnji rezultat - Evropa je danas suočena sa recesijom, inflacijom koja odbija da se povuče bez borbe i gubitkom konkurentnosti. Olako odricanje od jeftinih ruskih energenata skupo je koštalo evropske zemlje, pogotovo one koje su u prethodnom periodu svoje blagostanje gradile na ruskim energentima. Sve ovo nije bilo otrežnjujuće za političke elite i otuđene centre moći. Nastavili su sa donošenjem odluka koje kod običnih ljudi stvaraju sve veći mamurluk, kom ni šake "brufena" ne pomažu. 

Neprihvatanje realnosti da se stvara neki novi svjetski poredak, multiporalni, da je vrijeme globalizma na izdisaju, moglo bi EU na kraju pretvoriti u Saharu ili čak neki novi Bliski istok. Pokušaji da se ulaganjem ogromnih svota novca u naoružavanje spase industrija ne mogu biti ključ oporavka. 

Brisel je odlučio da uvede novi paket sankcija i to u vrijeme kada traju pregovori o okončanju rata u Ukrajini. Na ovaj način evropske političke elite pokazuju da su i dalje nespremne da prihvate novu realnost, u kojoj EU nije više kolonizator i svojevrsni parazit koji će svoju moć i dalje crpiti tako što će eksploatisati druge, već sporedni igrač koji će zbog nedostatka vizije na kraju ostati ne kratkih rukava, već potpuno go. Nažalost, sve to će nesumnjivo negativno uticati i na ove naše prostore.  

Po ko zna koji put mogli bismo biti kolateral ukoliko svi ovdašnji političari ne prihvate novu realnost.   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.