Od sivog ka crnom

Siva ekonomija je izraz koji u najširem smislu označava ekonomske aktivnosti nad kojima država nema nadzor, odnosno koje se nalaze na rubu i izvan zakona, u tzv. sivoj zoni. Laički rečeno, to je bijela ekonomija uspješno pomiješana sa radom na crno.

Ona se ne pojavljuje u službenim statistikama, nije oporezovana i ne doprinosi bruto domaćem proizvodu. Interesantno, ona je specifična za nerazvijene i zemlje u razvoju. Iako ju je teško  izračunati, podaci pojedinih analitičara ukazuju da je ona u BiH debelo iznad globalnog prosjeka, te da se kreće u granicama od 20 do 30 odsto. Prema procjenama ovih analitičara, siva ekonomija na godišnjem nivou pojede čak devet milijardi maraka, odnosno ovolika svota novca se u BiH vrti u nelegalnim - neoporezivim tokovima. Ako pretpostavimo da su ovi procenti bar približno tačni navedenim iznosima - ispada da gotovo svaka peta marka u BiH nije pod nadzorom nadležnih organa. 

Po tome je BiH, ako izuzmemo Albaniju, neslavni evropski rekorder i ima dva, pa čak i tri puta veću stopu sive ekonomije od ostalih država Starog kontinenta. Primjera radi, ona u Švajcarskoj iznosi tek oko dva odsto, jer je u ovoj omalenoj državi nespojivo sa zdravim razumom da neki radnik nije prijavljen ili da da se ne plaćaju porezi i druge državne obaveze. Da je to kod nas gotovo normalno, govori i nedavni primjer, kada jednog sindikalistu upitaše koliko ljudi radi u jednom javnom preduzeću, a on odgovori da nije siguran, te da pretpostavlja između 2.500 i 3.000. 

BiH je, nažalost, neslavni evropski rekorder u još nekim oblastima. U posljednjih 30 godina iz BiH je emigriralo čak oko 30 odsto građana.  Prema procjenama pojedinih demografa, u BiH trenutno "prenoći" svega 2,9 miliona ljudi. Nažalost, ovaj trend odlaska vjerovatno će se nastaviti i u budućnosti što zbog sive ekonomije, što i drugih ekonomskih i političkih (ne)prilika,  te će ovi procenti biti još i veći.

Upoređujući i iznos inostranih doznaka u odnosu na broj stanovnika, i tu je BiH svojevrsni evropski rekorder. I ne treba da čudi s obzirom na pomenuti ogroman odlazak ljudi. Da nije ovih novčanih sredstava, koja se iz godine u godinu povećavaju, pitanje je šta bi bilo sa čitavim finansijskim sistemom, jer ovaj novac u dobroj mjeri drži glavu iznad vode. Pitanje je samo šta će biti kada ova česma presuši, kako će se  nadomjestiti ogromni manjak koji se mjeri milijardama maraka?!

S druge strane, povećava se i broj dolazaka inostranih radnika na naše prostore. Poslodavci čak traže  da se udvostruče uvozne kvote kako bi se izborili sa sve većim nedostatkom radne snage. Umjesto da pokušaju da zadrže domaće radnike tako što će ih prijaviti da ne rade na crno, ali i da im daju neku normalnu platu, oni radije zapošljavaju ljude iz Turske ili Bangladeša. 

Kada se podvuče crta, radi se o začaranom sivom krugu koji postaje sve crnji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.