Novogodišnja čestitka

Nebojša Tomašević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Nebojša Tomašević Foto: Glas Srpske | Nebojša Tomašević

Nakon odluke regulatora da dozvoli povećanje cijene mrežarine u Republici Srpskoj za deset odsto, a koja se plaća uz potrošenu električnu energiju, stižu prve najave o lančanoj reakciji poskupljenja svega i svačega.

Kao novogodišnji poklon nove cijene najavili su frizeri, mehaničari, ali korekciju cjenovnika svakako će uraditi i pekari, ugostitelji i ko sve ne.

Iako je vlast građanima, uz širok osmijeh i grafikon rasta BDP-a, obećavala da će poskupljenje struje biti "minimalan udar na džepove", u stvarnosti vidimo da će nova, 2026. godina biti paprena! Taj, kako rekoše "minimalni udar", većina građana će, kako stvari stoje, u stvarnom životu doživjeti kao udar maljem od koga će se raspasti njihovi mizerni budžeti.

Struja nije samo sijalica i bojler, već osnovni sastojak svega, od frizure i servisa auta, do hljeba, kafe i svakodnevnih usluga.

Zato je novogodišnji poklon u većoj mrežarini  gorak i bez mašnice, a kamoli meda. Njegoš je davno zapisao da čašu žuči niko ne iskapi ako je medom ne zasladi, ali ovdje je žuč ostala čista, nerazblažena i uredno ispostavljena na naplatu.

Skuplja struja, naravno, samo je povod za dizanje cijena, na koje vlasti žmure jer to je do sada najbolja praksa za punjenje budžeta i krpljenje loše privrede. Sve se opet prelama preko leđa građana, jer veće cijene znače veće poreze, a veći porezi znače deblji budžet.

Često se čuje argument, naročito od vlastodržaca, da imamo najjeftiniju struju, da su nam  hrana i mnoge druge stvari jeftiniji nego u Evropi.

Što jest, jest, to je tačno na papiru, ali stvarni život se mjeri odnosnom plate i troškova. Kada se uporede primanja i troškovi, postaje jasno da građani BiH za osnovne životne namirnice izdvajaju i do polovine svojih prihoda, dok Evropljanima ti troškovi predstavljaju znatno manji teret.

Osim ovoga, treba imati u vidu i onu "sitnicu" koju statistika ne voli, a to je da dobar dio radnika platu ne dobija prvog ili drugog u mjesecu, već sa zakašnjenjem od sedam, osam, pa i devet dana. Zakonski dozvoljeno, životno skupo. Radna klasa se, tako, dodatno zadužuje "do plate" koja je već unaprijed potrošena.

Posebna priča u svemu ovome je uticaj goriva u cijenama usluga i robe jer dok cijena barela pada kao kamen, a naftaši cjenovnike spuštaju kao perje, trgovci ostaju dugo slijepi na novu realnost. Taj "nevidljivi" trošak nafte, koji se dodatno ugrađuje u sve, kada opadne kod trgovaca, često u prvi mah ne utiče na poslovanje, jer se drže  one više marže dok god mogu.

Građani su, kad sve saberemo i oduzmemo, umjesto boljeg života u "novom ljetu" dobili još jednu rundu poskupljenja koje je sigurno najveći teret onim najsiromašnijima i "običnoj radničkoj klasi"! Srećna nova godina!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.