Nije svejedno

Kupimo paradajz ili jabuke na pijaci, operemo ih pod vodom i mislimo da smo riješili problem zdrave ishrane. Ali znamo li zaista šta nam se servira, čak i pod parolom "zdravo i domaće"? Ne treba biti prestrog i trebaju svi da znaju kako prisustvo pesticida u hrani ne znači da je hrana opasna. Postoje propisane maksimalne dozvoljene količine, a problem nastaje onda kada se te granice pređu ili kada se sredstva za zaštitu voća i povrća koriste mimo pravila.

A to je već ozbiljan problem, jer dugotrajno ili prekomjerno konzumiranje može predstavljati rizik po zdravlje. Kod nas se, bar kad su propisi i regulative u pitanju, nešto i radi.

Ponovo je uspostavljen program kontrole ostataka pesticida, uzimaju se uzorci, šalju u laboratorije, utvrđuje se šta se u hrani nalazi i u kojoj količini. Ali tu svakako ne treba stati.

Hrvatska ima godišnji program monitoringa ostataka pesticida, sa stotinama uzoraka koji se laboratorijski analiziraju, dok Srbija ima mrežu ovlašćenih i referentnih laboratorija koje ispituju ostatke pesticida i drugih štetnih materija u hrani.

Dakle, nije u pitanju naučna fantastika i zaista se može kad se hoće. Nama je potrebno više kontrola, više uzoraka, jače laboratorije i javnost podataka. Da ne moramo da vjerujemo proizvođaču, uvozniku ili trgovcu na lijepe oči. Najbolje je da epruveta da konačni sud.

U slučaju da bude pronađen proizvod koji je sporan ne treba filozofirati. Treba ga povući sa tržišta, utvrditi odakle je došao, ko ga je stavio na tržište i napravio propust.

To je suština svega. Ne treba da se plašimo hrane, nego da vjerujemo u sistem koji nam na stolove donosi samo ono što je zdravo i provjereno, jer nije dovoljno da na tezgi piše "domaće" ako iza toga ne stoji kontrola koja to može i da potvrdi.

Potrošač ne može biti laboratorija, niti je njegov posao da nagađa šta je kupio i šta će unijeti u organizam. Odgovornost mora biti na onima koji proizvode, uvoze, kontrolišu i stavljaju hranu na tržište. Ako već imamo propise, onda oni moraju da važe jednako za sve, bez izuzetaka i bez gledanja kroz prste. Jer pravo na zdravu i bezbjednu hranu nije luksuz, nego osnovno pravo svakog čovjeka. Zato kontrola ne smije biti samo povremena akcija kada se pojavi problem, već stalan i ozbiljan posao. Građani imaju pravo da znaju šta se kontroliše, koliko se kontroliše i kakvi su rezultati tih kontrola. Samo tako možemo doći do toga da riječ "domaće" zaista znači i kvalitetno, bezbjedno i provjereno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.