Nije kasno

Najveća politička kriza svjesno je otvorena u godini u kojoj se navršava 30 godina mira. Pune tri decenije od dejtonskog 21. novembra 1995, kada je u tom američkog gradiću stavljena tačka na sukob, a potpisi na međunarodni akt označili novi početak u istoriji BiH.

Tadašnji domaći lideri su se, imenom i prezimenom, obavezali da će mir čuvati, ponovo graditi dom i suživot. Iza njih su stajali stranci. Iza, u to doba, najmoćnijih svjetskih sila koji su kao svjedoci trebali da im čuvaju leđa, ali su zapravo BiH kao takvoj zabili nož u leđa.

Dejtonska BiH je, sudeći po svemu što je obilježilo ove tri decenije, uz one stvari koje su pojedinci pokušali uvesti u njen ustavni sistem, ali po sreću Srpske nisu u tome uspjeli, na propast osuđena već 22. novembra1995.

Svaka reforma, sprovedena i zamišljena, imala je za cilj što više BiH, a manje Republike Srpske kao jednog od dva ravnopravna entiteta. Federaciju gotovo nisu ni takli, a i zašto bi kad tamošnja bošnjačka većina kao svoje i federalne, između ostalog, predstavlja zvanična obilježja BiH. Hrvati se odupiru, pokušavaju, ali gotovo da se nisu pomjerili s mjesta.

Zato je Republika Srpska, 49 odsto teritorije BiH, udarana i još je domaći fanatici, među kojima ima i onih koji se izjašnjavaju kao Srbi, pokušavaju "utopiti" u ono što se zove unitarna BiH.

Srpska je nastala iz prijeke potrebe srpskog naroda, a u njoj, zapravo, mirni mogu biti svi dobronamjerni ljudi. I imaju svoja prava, kakva-takva, ali su sigurno daleko veća nego Srba u FBiH.

I to je možda i najbolja slika BiH. Čiju su sudbinu u dobroj mjeri skrojili stranci u razgovorima sa predstavnicima sve tri strane, a sada žele da, u dosluhu sa samo jednom, sve to sruše i sagrade novu kakvu su usnuli početkom devedesetih.

Ali ne ide to tako. Ma koliko je Republika Srpska ranjiva i ma koliko u njoj bilo kojekakvog korova, dobro se drži. Činjenica je da je, poslije napada na njene simbole, grb, himnu, rođendan, silu koja je primjenjivana prema njenim predstavnicima i nekad i sad, na udar došla institucija predsjednika.

Ne Mirko, Slavko, Milorad, nego predsjednik Republike. I tu je potrebno staviti tačku.

Predsjednik Republike je presuđen i bio bi, jer su izgleda tako osmislili napad, i da se zvao Marko, Janko, Petar, Igor, Marinko, Nebojša da se u tom momentu, a po volji naroda, našao na toj poziciji. Ključnoj republičkoj.

Svima koji istinski cijene i vole ovu Republiku to bi trebalo da bude jasno. Nije sjajna ni vlast, ali nije ni opozicija.

Još ima vremena da se pojedinci osvijeste i progledaju. Shvate šta je na kocki. Nije kasno ni strancima da povuku ručnu. Ili još bolje, da povuku svoje sulude, robovlasničke odluke kojima ovu zemlju vraćaju tamo odakle se jedva izbavila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.