Nenaučena lekcija

Obilne padavine i topljenje snijega ponovo su izazvali probleme širom BiH, podsjećajući da lekcije iz katastrofalnih poplava 2014. godine nisu u potpunosti naučene.

Iako nadležni upozoravaju na oprez i ističu ulaganja u sistem zaštite, građani s razlogom strahuju od svake jače kiše.

Poplave više ne djeluju kao izuzetak, već kao obrazac koji se ponavlja. Prijedor i Laktaši i ove godine suočeni su sa istim scenarijem desetine objekata pod vodom U pojedinim slučajevima, više od sistema, situaciju je ublažila sama priroda povlačenjem vode.

Slična slika viđena je i u Srebreniku i Gradačcu rijeke su se izlile, kuće i zemljišta su poplavljeni, a klizišta dodatno ugrožavaju stanovništvo. Na području Tuzlanskog kantona bilo je proglašeno vanredno stanje, dok su vodostaji na pojedinim tačkama dostizali ili premašili kritične granice. Situacija na brani Modrac dodatno zabrinjava jer je vodostaj bio dostigao gotovo kritičnu tačku i voda je počela da prelijeva.

Poplave su, čini se, postale gotovo “normalna” pojava nakon svake ozbiljnije kiše. To su prošle godine osjetili građani Prijedora i Laktaša, gdje su poplavljeni brojni objekti i pričinjena milionska šteta. Nažalost oni su se opet našli skoro pa nezaštićeni na meti bujica.
Istina je da su nadležne službe na terenu i da se preduzimaju mjere odbrane. Međutim, nebriga o vodotocima i neplanska gradnja pokazuju da dio odgovornosti leži i u društvu u cjelini. Začepljeni kanali, zatrpani potoci i rijeke, nekontrolisana sječa šuma doprinose tome da svaka jača kiša postane prijetnja, a čemu smo pomalo krivi svi mi, moj derane.

Podaci o stotinama miliona uloženih u zaštitu od poplava zvuče ohrabrujuće, ali stvarnost na terenu otvara pitanje njihove efikasnosti. 
Ako su milioni zaista uloženi, a slike sa terena ostaju iste, nameće se dilema da li su sredstva bila nedovoljna, možda pogrešno usmjerena ili se problemu pristupalo bez dugoročne strategije?

Stiče se utisak da se na pojedine izazove odgovara više formalno nego suštinski, kao da je lakše zaobići problem nego se s njim ozbiljno suočiti.

To nas neminovno asocira na prividnu bezbrižnosti i kao da se ne želi da vidi pravo stanje. U takvom pristupu teško je ne prepoznati odraz one dobro poznate poruke iz pjesme "Kako je lepo biti glup" samo što ovdje ona više ne zvuči kao ironija, već kao opis stvarnosti.
Svaka nova poplava kod nas je sad već podsjetnik na propuštene prilike da se djeluje na vrijeme i uradi bolja zaštita.

Prirodu ne možemo kontrolisati, ali možemo biti spremniji. Moramo biti oprezniji jer, kao što davno rekoše, zemlju ne nasljeđujemo od predaka, već je pozajmljujemo od potomaka.

 

 

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.