Nagriženi eksperiment

Dejtonski mirovni sporazum je, bez sumnje, dokument iz novije istorije koji se ponajviše pominje. To je i isti onaj sporazum koji je, bez sumnje, udaren i srušen bezbroj puta. I to prečesto od strane dijela stranih svjetskih sila koje su tih novembarskih dana 1995. godine i stale iza njega.

Danas, gotovo tri decenije poslije, s pravom se postavlja jedno pitanje - gdje je nestao sjaj koji je ozario lica mnogih samo spoznajom da su stale granate i meci te prokrčen put do toliko željenom mira. Druga stvar, nimalo manje važna, je da je taj sporazum ustavni osnov novouređene BiH koju čine Srpska i FBiH. Bez kojih, logično, ne bi bilo ni nje. 

O onome što je novembra 1995. dogovoreno u gradiću Dejtonu nakon teških pregovora, danas se sa sjetom priča, jer je zub stranaca i pojedinih domaćih, nazovimo ih, lidera učinio to da, u suštini, od originalnog Dejtona malo šta u praksi imamo. 

Sve je prekucano i imamo ono što veoma često i republički zvaničnici i istomišljenici izvan Srpske nazivaju duh, ne slovo Dejtonskog sporazuma. 

To niko ne može demantovati, jer kako drugačije, a najprostije pojasniti to da u Ustavu, kao temelju ove BiH i njenom najvišem pravnom aktu, piše jedno, a u praksi se radi, ili je već i urađeno, sasvim drugačije. 

BiH je eksperiment stranaca i to je činjenica za koju ima milion izgovora, a nijednog pravog. Baš kao i za ponašanje dijela političkih predstavnika bošnjačkog i hrvatskog naroda u FBiH, a nespretnih i loših ima svakako i među srpskim političarima. 

Sticajem okolnosti sile stranaca i slabosti domaćih predstavnika slovo je poslalo blijeda kopija koja je unijela toliko problema u BiH da je pitanje da li će ikada biti riješeni. A BiH je zemlja kojoj su najmanje takvi trebali, jer u njoj i najmanji mrav može da bude veliki problem. Ipak, desilo se šta se desilo, ali u ovom slučaju ima povratka. Postoji rješenje. Njega znaju svi, samo mnogi zatvaraju oči iz ko zna kojih sve razloga. 

Dio stranaca vjerovatno jer im je ispod časti (ako je uopšte i imaju poslije svega) da priznaju da su oskrnavili međunarodni sporazum i doveli do toga da predstavnici naroda opet ratuju, ali na sreću samo riječima. 

Dio domaćih političara (uglavnom u takozvanom političkom Sarajevu) jer im vjerovatno ispod časti da priznaju, prvo svom narodu koji ih je i birao, da ne znaju sami da vode ni državu ni entitet ili iz nekog razloga vole da im nad glavom bude stranac i kroji zakone dok se oni kunu u suverenitet ove i ovakve BiH. 

Ni u Srpskoj nisu svi idealni, ali je činjenica da jedino sa njene teritorije pozivaju na dijalog. Žele da pričaju o budućnosti na svakom pedlju planete - od Dejtona, preko Vašingtona, Brisela, Moskve, Beograda s nadom da će jednom i progledati oni koji predugo žmire, a pojedincima gledaju kroz prste. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.