Na kraju svijeta

BiH je slika i prilika moderne kolonije. To niko ne može da demantuje. Sasvim je drugo pitanje zašto je to tako čak i tri decenije nakon što je, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, stavljena tačka na svirepi rat koji je prekinuo previše nevinih života.

Ali rat je rat. U njemu ne cvjetaju ruže, već sijevaju meci. Ne padaju ljubičice, nego bombe i granate. Zarobljenici ne piju kafu, već trpe batine. To su na svojoj koži, između ostalih, i te kako osjetili oni koji su preživjeli pakao „Silosa“ – jednog od više od sto logora za Srbe na području Sarajeva devedesetih godina prošlog vijeka, od čijeg zatvaranja se ove sedmice navršilo 30 godina.

A svaki šamar i udarac preživjeli su ponovo onog dana kada je presuđeno onima koji su ih zadavali. Najviša kazna – deset godina, a one niže po pet.

Pravosuđe na nivou BiH godinama je na meti kritika, razumljivo – prije svega od strane Srba. Jedni tvrde da su sudije produžena ruka Haškog tribunala koji je imao zadatak da srpsku stranu kazni za sve – i učinjeno i neučinjeno, i moguće i nemoguće.

Drugi su upozoravali na ratnu prošlost sudija i tužilaca, ali i na to da pojedinci u radnim knjižicama imaju i politički staž. Ali, izgleda da je u ovakvoj BiH i ovakvom pravosuđu to poželjno. Da nije, ne bi bili na pozicijama na kojima se danas nalaze.

S druge strane, već 30 godina za vratom imamo visoke predstavnike. Na stranu to što su zgrnuli i još zgrću, kako narod kaže, brdo para, ali ne može se gurnuti pod tepih sve što su radili. Nema tolikog tepiha, niti druge zemlje na svijetu, koja bi nam pokazala kako da se s tim izborimo.

Te „diplomate“, obučene u ruho visokog predstavnika, godinama vedre i oblače ovim našim parčetom Balkana, na samom kraju Evrope, što mnogi svjesno zaboravljaju.

Gaze nas svojim odlukama, pa čak i bošnjačke političare koji redovno aplauzom pozdravljaju sve što dođe iz OHR-a. Ipak, pamtimo i rijetke prilike kada su i oni digli glas jer im, gle čuda, neke odluke nisu išle u korist. Ali to su izuzeci. Šta bi tek bilo da je takva praksa godinama usmjerena prema cijeloj Srpskoj i njenim stanovnicima?

Visoki predstavnici i pravosuđe na nivou BiH uzeli su previše od Srpske da bi „podigli“ BiH. A ono što već ulazi u rubriku „vjerovali ili ne“ jeste pokušaj da joj se oduzme i istorija.

Pokušavaju da u zatvor strpaju sve koji, iz ovog ili onog razloga, podignu fotografije Radovana Karadžića i Ratka Mladića, i da im kazne budu tek godinu ili dvije manje od onih koje su dobili pojedinci osuđeni za „Silos“.

Svaka riječ je suvišna, čak i u ovoj BiH koja je, po svemu sudeći, zemlja na kraju svijeta. Pitanje je samo ko će, na primjer, tužiti i „Vikipediju“ kada i tamo vide „potresne“ fotografije istorijskih ličnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.