Na ivici tragedije

Građani Srbije mjesecima već oplakuju 16 ljudi koje je ubila nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu.

Tragedija je dovela do višemjesečnih studentskih protesta i pobune velikog broja građana, a samo pukom srećom crni scenario izbjegnut je i u Republici Srpskoj. 

Obrušavanje ogromnog dijela fasade i maltera sa plafona u dječijem vrtiću "Pčelica" u Kozarskoj Dubici mogao je izazvati identičnu tragediju. U prostoriji u kojoj je pao dio plafona bilo je 17 mališana. Na svu sreću niko od djece i radnika nije povređen, ali je bez sumnje incident šokirao kompletu javnost u Srpskoj.

Troje djece zbog pretrpljenog straha moralo je kod ljekara, a količina stresa i straha koja je ispunila srca roditelja kada su obaviješteni o padu plafona ne može se ni sa čim izmjeriti. 

Panika je zasigurno zavladala i među zaposlenima koji su bili na svom radnom mjestu, kao i nevjerica građana koji su pogledali fotografiju prostorije u kojoj je došlo do pada plafona. 

Na slici su vidljivi veliki komadi maltera i betona rasuti po dječijem namještaju, a iz prizora se jasno naslućuje da je Kozarska Dubica bila na ivici tragedije. I ne samo Kozarska Dubica, već cijela Srpska. 

Šta je uzrok pada i da li će neko snositi odgovornost za propuste, ukoliko ih je bilo, nadležni će tek utvrditi, ali sama činjenica da djeca borave u objektu starom 65 godina, koji nikada nije rekonstruisan je zastrašujuća. 

Da stvar bude gora ovaj slučaj iz Kozarske Dubice zasigurno nije usamljen. U Srpskoj je bez sumnje na desetine dječijih objekata izgrađenih u prošlom vijeku koje je nagrizao zub vremena i koji vape za obnovom. 

Svima su puna usta nataliteta, brige o djeci, porodici, a životi iste te djece ugroženi su u javnim ustanovama. Po istoj toj djeci obrušava se plafon kao kula od "lego" kockica, jer nema sredstava za obnovu.

Kako ima novca za nabavku skupih automobila u kojima se voze političari, za basnoslovne plate policiji, za putovanja ministara, prevoz pjevaljki republičkim helikopterima, a nema novca za obnovu vrtića? 

Kroje nam kapu ljudi kojima je sve drugo bitnije od budućnosti, od djece koja treba da grade ovu zemlju. A ima li šta svetije i preče od toga?

Kakvi smo ljudi dovoljno govori i činjenica da se plafon u dubičkom vrtiću obrušio u srijedu ujutro, a niko još nije pokrenuo pitanje odgovornosti. Zar smo do te mjere letargični da nas ni bezbjednost djece više ne interesuje? 

Tragedija nas je sada mimoišla, ali konstantno sklanjanje sa strane kad-tad bi nam moglo doći glave. Niz negativnih društvenih pojava kojima svjedočimo posljednjih godinu, dvije dokaz je da ceh za nemar već plaćamo. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.