Ministarstvo izmišljenih priča

BiH, ama baš, na nekim poljima nema sreća, a da nesreća bude još veća jedno od njih je diplomatija u koju se ozbiljne i normalne zemlje itekako uzdaju u svojim kratkoročnim i dugoročnim planovima.

Ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH je resor u Savjetu ministara koji bi trebalo da, prema ustavnim odredbama, prati Predsjedništvo BiH i da, ukoliko ne može da pomogne, ne treba ni da odmaže.

Međutim, godinama smo svjedoci da se i najmanja nada u bolje sutra vrlo brzo ugasi. Elmedin Konaković dokopao se ministarske pozicije u ovom mandatu. U toj užarenoj fotelji prije njega su sjedili Bisera Turković, Igor Crnadak, Sven Alkalaj i drugi.

Posebno su Turkovićeva i Alkalaj ostali upamćeni kao kadrovi koji su svoj mandat protraćili gazeći ono u šta su se kleli (čitaj Ustav) i radeći samo i isključivo u svom i interesu stranke koja ih je predložila za šefove ove i ovakve bh. diplomatije. A ona je jedno veliko ništa.

Od Njujorka do Brisela pa sve do ovih naših podneblja, bošnjački kadrovi su mahom istupali na svoju ruku i to im se činilo normalnim. Kao da je sve u redu. Kao što prečesto i svojataju ovu BiH iako dobro znaju da je čine FBiH i Republika Srpska - dva ravnopravna entiteta. U kojem žive tri naroda, a ne samo jedan, po statistici većinski, i koji bi jedini da gazduje.

BiH je u svojoj novijoj istoriji, od Dejtonskog sporazuma pa na ovamo, upravo zbog takvog stava, uz mig stranaca, propustila sjajne prilike da napreduje. Da zaista pokaže da su različitosti bogatstvo, a ne kamen spoticanja jer se to vidi tamo gdje živi običan narod. Koji samo gleda ko je loš, a ko dobar čovjek.

Ali... umjesto toga prečesto smo, kao zemlja, bili predmet sprdnje u svijetu i potezima zvaničnika uporno svjesno išli u sve dublje blato. A imali smo šansu da se dokažemo i pokažemo da i ova i ovakva BiH može da nekada bude jedan dobar primjer. Za promjenu.

Konaković je svojim djelovanjem još jednom pokazao kako ne treba da se ovaj resor koristi. Pod uslovom da se zaista želi raditi u interesu BiH u kojoj su dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Jer to kaže Ustav, a Ustav kao najviši pravni akt treba poštovati.

To, na žalost i štetu svih, nikada nije bilo sveto slovo u BiH. Gazili su ga i domaći fanatici i oni sa strane, tražeći u svemu, kako narod kaže, sebe, a ostalima kako bude.

MIP je ogledalo ove napaćene zemlje, a Konaković još jedan u nizu školskih primjera kako ne treba da ponaša jedan ministar.

Ali ovo je BiH. I nije MIP izolovani slučaj. Imamo mi još ministarstava imaginarnih priča i izgubljenih poslova u kojima se radi sve što ne bi trebalo, a od tog silnog posla na kraju bude zaboravljen onaj pravi koji im je povjeren.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.