Mali prilog velikoj besmislenoj paradigmi u BiH

Posljednjih mjeseci u Bosni i Hercegovini se dešava jedan vrlo značajan politički proces koji za cilj ima eliminaciju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika iz političkog života. Namjera je da se ukloni politička prepreka kako bi se realizovali određeni politički ciljevi.

Oni koji su osmislili ovaj proces sami su donijeli zakon koji je ciljani političar navodno prekršio, što je poslužilo kao osnov za pokretanje sudskog postupka.

Međutim, ovde nije riječ o pravnom, već o političkom sudskom procesu koji se formalno sprovodi kroz sudski sistem. Ovakav pristup je u svojoj suštini nelogičan - ne može se jedan proces, koji ima svoja pravila i svrhu, uspešno realizovati kroz drugi proces sa sasvim drugačijim pravilima i namjerama. To je kao da pokušavate da igrate fudbal po pravilima košarke.

Politički sudski proces zloupotrebljava sudove kao instrument političke moći, dok pravni sudski proces služi ostvarivanju pravde i zaštiti društva. Glavna razlika je u tome što politički sudski proces ima za cilj eliminaciju političkog protivnika, propagandu i zastrašivanje ostalih neistomišljenika, dok je suština pravnog procesa utvrđivanje istine i pravično suđenje.

Osnove optužbe u političkim procesima često se zasnivaju na fabrikovanim dokazima, lažnim svjedocima i nejasno definisanim krivičnim djelima, dok se u pravnim sudskim postupcima presude zasnivaju na čvrstim dokazima, svjedočenjima i forenzičkim analizama.

U političkom sudskom procesu sudije su pod pritiskom vlasti i političkih interesa, dok su u pravnom procesu nezavisne i donose odluke na osnovu zakona. Prava optuženog u političkim procesima često su uskraćena ili ograničena, dok je u pravnim procesima obezbijeđeno pravično suđenje, uključujući odbranu i mogućnost dokazivanja nevinosti.

Unaprijed poznato

Kod političkog procesa krivica i kazna su unapred određene, a postupak se ubrzava kako bi se što prije donijela presuda. Nasuprot tome, pravni proces traje onoliko koliko je potrebno za detaljnu analizu svih dokaza, a kazne su u skladu sa zakonom i težinom djela, uz pravo na žalbu.

Uloga medija je takođe različita - u političkim procesima često služe kao instrumenti propagande i javnog linča, dok bi u pravnim procesima trebalo da budu nepristrasni i kritički nastrojeni.

Dakle, ovaj politički proces je osmišljen na pogrešan način, vođen na pogrešan način i ne vodi ničemu dobrom, a usmjeren je direktno protiv države Bosne i Hercegovine .

Nekada smo vjerovali u pravdu i pravičnost, čitajući kako su totalitarni režimi poput Staljinovog, Hitlerovog i Titovog eliminisali svoje političke protivnike. Vjerovali smo da su ti primjeri upozorenje kako ne treba postupati te da demokratija podrazumijeva sučeljavanje ideja u fer političkoj borbi. Pa neka pobijedi snažnije, korisnije, humanije. Učeni smo da je pribjegavanje autokratskim metodama znak slabosti, a ne snage. 

Međutim, i danas svjedočimo zloupotrebi sudskog sistema u političke svrhe. U Bosni i Hercegovini politička borba između različitih ideologija se nastavlja svim raspoloživim sredstvima. Jedna ideologija, uz podršku stranih faktora i zloupotrebu domaćih sudova, sprovodi proces protiv druge. 

Kada se u okviru jedne ideologije odvijaju neki sudski procesi, onda se ljudi mogu i nadati da će se, bar u nekoj mjeri postići pravda i pravičnost, ali kada jedna ideologija sudi drugoj ideologiji, onda to nikada nikome na Balkanu nije donijelo dobra. Svaka presuda, bilo da je osuđujuća, bilo oslobađajuća neće dovesti do međusobnog zbližavanja tri konstitutivna naroda i njihovih ideologija, već do njihovog antagoniziranja, udaljavanja, povećane mržnje i netrpeljivosti. 

Loša namjera

Oni koji stoje iza ovog procesa nisu pokazali dobru namjeru - ne samo prema srpskom narodu, već ni prema Bošnjacima, čije se političke elite dovode u poziciju da odstupe od principa prava, pravde i profesionalne etike. Iznenađuje kratka pamet bošnjačkih političkih vođa da ne vide zlonamjernost stranaca u njihovim bezbrojnim nastojanjima da ih primoraju ili privole da odustanu od svoje muslimanske vjere. Koliko puta su bili ubijeđeni da se sopstvena sreća pronalazi u nesreći drugih? Zar im nije jasno da to stranci nastoje, ne radi dobrobiti bošnjačkog naroda, već isključivo radi sopstvenih ekonomskih i geopolitičkih interesa? Preusmjeravanje kontrole nad imovinom Republike Srpske na državni nivo nije mjera koja donosi dobrobit građanima, već sredstvo za lakši pristup prirodnim resursima, uključujući rudnike, poljoprivredno zemljište, šume i pitku vodu. Vjerovati da je bolje da o tim resursima odlučuju stranci umesto domaćih političkih aktera - bez obzira na nacionalnost - nije u skladu sa nacionalnim interesima bilo kog naroda u Bosni i Hercegovini. 

Bilo kako bilo, ovaj politički proces je osmišljen na pogrešan način, vođen na pogrešan način i ne vodi ničemu dobrom, a usmjeren je direktno protiv države Bosne i Hercegovine i suživota njenih konstitutivnih naroda.

Zbog toga je, sam po sebi, jedan u nizu nonsensa u ovoj zemlji. Miloš Lukić, v.d. direktora "Službenog glasnika Republike Srpske", nije, kako neki vjeruju, samo kolateralna šteta u političkoj eliminaciji Milorada Dodika. I on predstavlja dio šireg procesa u kojem se sudi jednoj ideologiji, a ne pojedinačnim prestupima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.