Mali geopolitički pregled

Prema riječima američkog državnog sekretara Marka Rubija, u SAD u prethodnom periodu nisu bili jasno definisani američki nacionalni interesi. Često se dešavalo da je Amerika pozivana od zapadne zajednice da uradi ono što niko drugi nije bio u stanju, a to nisu bili stvarni američki interesi.

Rubio je najavio redefinisanje američkih nacionalnih interesa u različitim dijelovima svijeta po principu "Amerika iznad svega",  a zatim će se sve ostalo uskladiti sa tim principom. U skladu sa istim principom redizajniraće se i sva američka administracija, i u zemlji i u inostranstvu. Sve što se radi, svaki potrošeni dolar, svaki program i svaka izgovorena riječ treba da budu usklađeni sa nanovo definisanim američkim nacionalnim interesima. Ima stvari koje su dobre da se urade u svijetu, ali ako to nije prioritet SAD, onda to oni neće ni raditi. 

Tokom rata u Ukrajini komunikacija sa Rusijom je praktično prekinuta. Ambasada SAD u Moskvi je bila praktično nefunkcionalna pošto joj nije bilo dozvoljeno da bude uključena u ruskom bankarskom sistemu. A zna se da i u najgoroj fazi hladnog rata komunikacija između Sovjetskog Saveza i SAD nije prekidana.  Prekinuti komunikaciju sa zemljom koja ima tolike zalihe nuklearnog oružja i koja je još uvijek jedna od tri globalne sile u svijetu, Rubio smatra nonsensom. To je stvar koju nova američka administracija ima namjeru da hitno promijeni, te da obnovi normalnu komunikaciju sa Rusijom. 

Očigledno je da je procijenjeno da je jedan od prioritetnih američkih nacionalnih interesa nemati Rusiju za protivnika prilikom geopolitičkog razračunavanja sa Kinom. Poželjno je pridobiti Rusiju za saveznika oko tačaka gdje se može pronaći prostor za geopolitičku saradnju, npr. oko Irana. Dok prijeti opasnost da Iran nuklearnim oružjem ugrozi Izrael, to će biti važno geopolitičko pitanje za SAD. Iran razvija nuklearni program, a Amerika želi da trajno vidi Iran bez bilo kakvih nuklearnih kapaciteta. 

Pored toga, Iran kontroliše i pomaže šiitsku frakciju  Hute, koji su trenutno na vlasti u Jemenu. Oni granatiraju brodove u  Crvenom moru i u velikoj mjeri ugrožavaju međunarodnu plovidbu. Iran kontroliše Hamas i Hezbolah, koje Amerika smatra terorističkim organizacijama, i šiitske milicije u Iraku koje napadaju Izrael i američke baze u Siriji i Iraku. U Americi se takođe vjeruje da će Iran uraditi sve da pokuša organizaciju ubistva predsjednika Trampa. U Trampovoj administraciji se vjeruje da će uspjeti da privole Rusiju da sarađuje u obuzdavanju Irana.

Razgovori

Za buduću saradnju sa Rusijom SAD smatraju rat u Ukrajini velikom preprekom, koju je potrebno ukloniti. Zbog toga se sa Rusijom mora otpočeti proces razgovora o postizanju  mira u Ukrajini. 

Faza koja je otvorena tokom razgovora u Saudijskoj Arabiji je faza ispitivanja da li je Rusija ozbiljna u namjeri da prekine rat sa Ukrajinom. Koji su joj zahtjevi? Ima li razlike između javnih i privatnih zahtjeva? Koji su mogući oblici saradnje na tehničkom nivou?  Smatra se da se do mira neće lako doći i da je riječ mir proces, a ne statično stanje. Ona nije imenica, već glagol oko koga se mora intenzivno i strpljivo raditi kako bi se postiglo stanje kojim će obje strane biti zadovoljne. 

Poštujući princip "Amerika iznad svega" Trampova administracija se uhvatila za prijedlog Zelenskog iz septembra prošle godine koji je iznio kroz tzv. Plan pobjede i odlučila da povrati američki novac koji je Bajdenova administracija uložila u rat u Ukrajini. Postavila je na sto pitanje korišćenja minerala koje Ukrajina ima u izobilju, a trebaju Americi, jer želi da se što je moguće više oslobodi zavisnosti od Kine. 

Pitanje eksploatacije ukrajinskih minerala, kao jednog od najbitnijih uzroka žestine bitke za Ukrajinu, je od početka rata bilo stavljeno ispod tepiha i o tome se nije mnogo pričalo. Dolaskom Trampa na čelo SAD ovo pitanje je razgolićeno i jasno predstavljeno u javnosti kao jedno od najbitnijih. 

Ukrajina je među prvih 10 zemalja proizvođača titanijuma, cirkonijuma, grafita i mangana, a takođe ima dokazane rezerve metala kao što su litijum, berilijum i nikl. Sve su ovo minerali neophodni za proizvodnju baterija za automobile, ali i za vojnu industriju, vazduhoplovstvo i zelene tehnologije. Berilijum je značajan za proizvodnju nuklearne energije, akustičku i elektroničku industriju. Ukrajina ima i nalazišta uranijuma, značajnog za vojni i nuklearni sektor. 

Nesrećna Ukrajina je vjerovala prilikom prihvatanja finansijske i vojne pomoći da im je sve to poklon američkog naroda i da im jednog dana niko neće tražiti ta sredstva nazad. Ukrajinci za sebe traže način da dobiju trajne  bezbjednosne garancije od Zapada nakon postizanja mira, ali i tokom trajanja rata. Amerikanci su im otvoreno rekli: "Želimo da budemo u zajedničkom preduzeću sa vama - ne zato što pokušavamo da krademo od vaše zemlje, već zato što mislimo da je to zapravo garancija vaše bezbjednosti". Na taj način, vjeruju da se gradi zdrav odnos sadržan u obostranom interesu. 

Pregovori o sadržaju sporazuma koji će zadovoljiti i SAD i Ukrajinu bili su privedeni kraju. Ti pregovori i prije incidentne situacije u Ovalnom salonu prethodnog petka nisu išli glatko jer je Zelenski u prethodnom periodu bio navikao zapadne saveznike da im on izdiktira svoje potrebe, a njihovo je bilo samo da se potrude da to ispune. Takav odnos Trampova administracija ne dozvoljava, već očekuje minimalni nivo poštovanja i zahvalnosti. Osim toga, Amerika je tražila nadoknadu od 500 milijardi dolara, a Ukrajina priznaje američku pomoć od 174,2 milijarde. 

Ukrajinski zvaničnici ističu da je veliki problem pristup tim mineralima, jer je oko 40 odsto teritorije gdje se oni nalaze pod kontrolom Rusije. Pored toga, u zoni borbenih dejstava oko 150.000 kilometara kvadratnih kritičnog prostora je kontaminirano minskim poljima i bez detaljnog čišćenja pristup tim mineralima ne bi bio moguć. 

Zbog toga Ukrajina insistira da dobija dodatnu pomoć od Amerike i ostalih zapadnih zemalja kako bi taj prostor bogat mineralima prvo oslobodili, očistili od mina, a potom stavili na raspolaganje "slobodnom svijetu". U međuvremenu ni Rusija ne sjedi skrštenih ruku. I ona je ponudila Americi pristup mineralima na prostoru koji ona kontroliše. To osnažuje poziciju SAD u nastojanju da se postigne mir u Ukrajini, a da se ultimativno ne traži od Rusije povrat okupirane teritorije. 

Gubitnik

Po svoj prilici najveći geopolitički gubitnik u sukobu Ukrajine i Rusije će biti Evropska unija. Zvaničnici Evropske unije su saopštili da neće tražiti nadoknadu za svoju pomoć koju su tokom rata dali Ukrajini (oko 120 milijardi evra). Zbog nedostatka jeftinih energenata iz Rusije ekonomija evropskih zemalja je pretrpjela ogromnu štetu. Gotovo je izvjesno da bi se EU, po američkoj zamisli, malo ili nimalo pitala u vezi sa raspodjelom kolača ukrajinskih minerala. 

Sve manje zemalja članica Evropske unije vjeruje u to da je Rusija realna prijetnja bezbjednosti Evrope pa se izgubio svaki smisao daljeg  ulaganja  u ratna nastojanja Ukrajine. Ipak, Evropska unija se neće moći izbjeći u pregovorima o miru, prije svega zbog sankcija koje je uvela Rusiji. Možda će  briselska administracija početi da shvata da je skidanje sankcija Rusiji skidanje sankcija samim sebi. Njihov racionalan potez bi bio da odmah počnu direktne pregovore o miru sa Rusijom i da umanje rusofobnu terminologiju.

Bilo kako bilo,  u procesu postizanja mira u Ukrajini nekoliko značajnih imputa će odigrati presudnu ulogu. Prvo, postizanje dogovora između SAD, Rusije i Ukrajine o eksploataciji rijetkih minerala koje Ukrajina posjeduje. Drugo, pristajanje Ukrajine na gubitak teritorije zarad trajnih bezbjednosnih garancija kojima će biti zadovoljna. Treće, postizanje dogovora o realizaciji ruskih interesa, uključujući njihovu trajnu bezbjednosnu garanciju. Na privremena rješenja nijedna strana neće pristati. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.