Konkursi bez kandidata

Davna prošla vremena za zdravstvo su ona gdje se birao kadar među najboljima. Realnost je i više nego porazna pa tako sve češće čujemo kako domovi zdravlja širom Srpske raspisuju konkurse na koje se niko ne prijavljuje. Ono što je do prije nekoliko godina zvučalo kao izuzetak, danas postaje pravilo.

Spomenuta problematika, naravno, u kolo povlači i druge, jer dok građani očekuju dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, oni koji su dužni da im to obezbijede vode sve težu borbu da popune upražnjena radna mjesta. Nedostaju im ljekari, medicinske sestre i tehničari, a posebno je teška situacija u manjim sredinama.

Paradoks je u tome što na evidencijama nezaposlenih i dalje ima zdravstvenih radnika, i to baš onih kojih manjka. Međutim, većina nije spremna na kompromis pa uglavnom ne žele da  prihvate posao u udaljenijim opštinama i manjim mjestima. Razlozi su različiti, od niskih primanja u odnosu na troškove života i putovanja, do nedostatka mogućnosti za stručno usavršavanje i napredovanje. Jednostavno rečeno, ne vide računicu.

Posljedice najviše osjećaju službe hitne pomoći. Tamo gdje radi minimalan broj zaposlenih, svaki odlazak na godišnji odmor, bolovanje ili specijalizaciju stvara ozbiljan problem. Rasporedi se krpe iz dana u dan i uglavnom se radi prekovremeno, a to ne može da ostane neprimijećeno na licu mjesta. Naravno, za lošiju zdravstvenu uslugu u ovom slučaju najmanje su krivi ljekari, ljudi od krvi i mesa koji zaslužuju povremeni odmor i slobodan dan.

Problem nije nastao preko noći. Godinama se govori o odlasku zdravstvenih radnika u veće gradove ili inostranstvo, ali se mnogo manje govori o tome da je zdravstveni sistem u manjim sredinama postao nekonkurentan čak i u odnosu na druge dijelove Srpske. Mladi ljekar, pa i medicinska sestra ili tehničar će se prije odlučiti za neku od ustanova sekundarnog nivoa u Banjaluci ili Bijeljini nego za opštinu u kojoj nema adekvatnog smještaja, vrtića za djecu ili mogućnosti da i njegov bračni partner pronađe posao.

Zato je pogrešno problem svoditi isključivo na visinu plate. Novac jeste važan, ali nije jedini faktor. Pitanje je da li lokalne zajednice mogu ponuditi uslove koji će nekoga motivisati da dođe i ostane. Ako ne mogu, onda će konkursi bez kandidata postati svakodnevica.

Na kraju krajeva, nije samo sporno pitanje o tome ko ne želi da radi u manjem mjestu. Sporno je ko će sutra da liječi ljude koji tamo žive. I da li će uopšte imati ko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.