Kodeksi i pregovarači

BiH je jedna od onih specifičnijih zemalja na mapi svijeta kojoj nikako ne polazi za rukom da posloži kockice unutar svojih granica.

Za takvu sliku treba da "zahvali" ponajviše domaćim usijanim glavama te stranim interesima, koji bi da od ovog parčeta zemlje najradije naprave svoju sigurnu luku, umjesto mirno i pogodno mjesto za sve njene stanovnike i dobronamjerne putnike.

Dejtonski mirovni sporazum zaključen je prije tri decenije na američkom tlu. Još koji dan i navršiće se punih 30 godina otkako je objavljena vijest o miru i tome kako će, od toga dana, izgledati BiH - njeno ustavno uređenje i sve dalje po redu.

Na temeljima potpisa u Dejtonu je tako stvorena nova ustavna tvorevina i ovjerene Republika Srpska i FBiH.

Tri konstitutivna naroda - Srbi, Hrvati i Bošnjaci su dobili svoja prava. Iako njihovi politički predstavnici nisu pretjerano zadovoljni otišli iz Dejtona, jer je svaki smatrao i tražio za svoju stranu više od onoga što je na kraju ponio kući, povratak je označio novi početak na ovom dijelu nadaleko poznatog brdovitog Balkana.

Međutim, malo pomalo, stvari su se promijenile. Promijenila se i BiH, a s njom i Republika Srpska. Te promjene su uglavnom "rođene" nasrtanjem na taj mirovni sporazum od strane onih koji su tog 21. novembra 1995. godine prvi stali iza njega.

Međunarodni predstavnici u likovima visokih predstavnika dokazali su na djelu kako izgleda primjene sile u miru i kako lako gazi sve pa makar to bio i jedan najviši pravni akt koji je, na prvom mjestu, donio mir. Toliko željeni mir za koji se molio pošten i običan narod. Na svim stranama.

Srpska je primila ponajviše udaraca i ostala bez znatnog broja ovlašćenja koja je dobila tog novembarskog dana u Dejtonu. FBiH je, s druge strane, bila pošteđena, a razloge za takav odnos stranaca nije teško prepoznati.

Kako su godine odmicale, usljed svih domaćih svjesnih i prisilnih grešaka te demonstracije sile i moći svjetskih diplomata, BiH je poprimila obrise zemlje u kojoj se teško dolazi do dogovora ili uopšte ne dolazi te u kojoj niko nikome ne polaže račune za greške.

Čak ni to nije čudno, s obzirom na to da su kodeksi ponašanja zaposlenih u ogromnom birokratskom aparatu odavno gurnuti pod tepih, bez namjere da ikada budu primijenjeni i da pojedinci budu kažnjeni za propuste u radu.

Pravila ponašanja su strana i većini političara i sve nedvosmisleno ide u pravcu tvrdnje da se ovdje mora nešto mijenjati. Ovako neće još dugo moći.

Politička kriza još traje. Nove karte otvaraju i Vašington i Brisel, ali bilo bi lijepo da koji dobar potez učine i politički predstavnici naroda u BiH. Zajedničkim snagama. Izbor glavnog pregovarača je dobra prilika za to.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.