Ko u BiH donosi zakone

Parlament BiH i njena Ustavnopravna komisija otvorile su pitanje koje nikada nije do kraja zatvoreno - ko je stvarni zakonodavac u zemlji?

Da li je to institucija koju biraju građani ili međunarodni zvaničnik, pogotovo neizabrani, koji djeluje pozivajući se na takozvana bonska ovlašćenja?

Nedavni zaključak Komisije da Kristijan Šmit nema ustavnu nadležnost da nameće zakone nije pravosnažna odluka, niti sam po sebi mijenja pravni poredak, ali jeste snažan signal. I to signal koji dolazi iz zakonodavnog doma države, a ne sa margine političke scene. Poruka je - ako zakon može donijeti jedan čovjek, bez rasprave, amandmana i glasanja, čemu onda služi parlament?

Kristijan Šmit je 2023. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH i uveo zatvorske kazne za nepoštovanje svojih odluka. Te odredbe nisu prošle parlamentarnu proceduru, nisu dobile podršku poslanika i nisu prošle ni minimum demokratske kontrole. Stupile su na snagu objavom na sajtu Kancelarija visokog predstavnika.

U svakom ustavnom poretku krivično zakonodavstvo donosi isključivo parlament, jer krivično pravo nije komad papira već izraz državnog suvereniteta. Kada tu nadležnost preuzme neizabrani strani zvaničnik, onda to nije ništa drugo do direktno zadiranje u suverenu vlast.
Bonska ovlašćenja nisu definisana Ustavom BiH. Ona su politički mehanizam nastao u poslijeratnom kontekstu i zamišljena su kao izuzetak. Postala su instrument nasilnog upravljanja. Izuzetak je pretvoren u pravilo, privremeno u trajno. To više nije "međunarodna podrška", već sistem u kojem jedan čovjek može propisati krivično djelo i kaznu zatvora. Ako to nije rušenje suvereniteta, šta je onda?

Ključ je sada u rukama Ustavnog suda BiH. Ako ta institucija utvrdi da visoki predstavnik nema ustavnu i zakonodavnu nadležnost, a što nema, otvoriće se čitav niz pitanja – od preispitivanja presuda do statusa brojnih nametnutih zakona iz proteklih decenija. To bi bio jasan rez između protektorata i suvereniteta. Međutim, ako Sud stranaca ostane pri dosadašnjoj praksi i aminuje zakonodavnu ulogu Šmita, poruka će biti nedvosmislena - BiH ima parlament, ali ga i nema.. Ima institucije, ali konačnu riječ donosi neizabrani stranac.

Slučaj u kojem je suđeno predsjedniku Miloradu Dodiku samo je ogolio suštinu problema. Riječ je o presedanu – može li strani zvaničnik propisati normu po kojoj će domaći sudovi suditi izabranim predstavnicima naroda? Parlament ne može biti dekor u vlastitoj državi. Ne može biti fikus. Ovo je trenutak u kojem se mora povući jasna linija. U prevodu: ili je zakon volja izabranih predstavnika, ili je dekret jednog čovjeka iznad institucija. Trećeg nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.