Ko koga loži?

Banjaluka je najzagađeniji grad u BiH. Vazduh je opasan po zdravlje. Ne izlazite napolje. U slučaju bilo kakvih tegoba obratite se ljekaru.

Te rečenice svakodnevno su saopštavane građanima najvećeg grada Srpske prethodnih godina. Iste informacije, bez imalo sumnje, imaće i ove, a vjerovatno i narednih godina, možda čak i decenija. I niko od nadležnih neće, što bi naš narod rekao, ni prstom mrdnuti da zaštiti zdravlje prije svega djece, penzionera te ostalih stanovnika grada na Vrbasu, baš kao što nije ni do sada. Tu su samo da obećavaju.

Podsjetićemo se nekih prošlogodišnjih "šarenih laži" koje su odjeknule u javnosti baš u ovom periodu, kada je Banjaluka izbijala na prvo mjesto po lošem kvalitetu vazduha koji udišu građani.

Tada su nam gradski oci saopštili da će vrtići, škole i druge javne ustanove ugraditi filtere za prečišćivanje vazduha. Jesu li? Da li je išta urađeno? Nije! Bar mi ne znamo da je ijedan vrtić ili škola u gradu dobila pomenuti uređaj. Jer da jeste, pohvalili bi se, pozvali medije ili poslali saopštenje praćeno fotografijama. Zvonilo bi na svim portalima. Gradski vlastodršci ne bi propustili priliku da se time pohvale. Ali evo, neka nas demantuju i neka prstom pokažu na vrtić ili školu gdje su ugradili filtere kako bi koliko-toliko zaštitili zdravlje djece.

Obećali su da će krenuti od najmlađih, od vrtića, pa ići prema svim drugim generacijama. I bi - ništa. Šarena laža izrečena tada biće vjerovatno ponovljena i ovih dana, kako sa gradskih, tako možda i sa nekih drugih, republičkih adresa. A možda i neće, jer izbori su prošli. Vidjećemo!

Nego, tu se nisu zaustavili, Najavili su i druge mjere kroz "rezoluciju o poboljšanju kvaliteta vazduha u Banjaluci". Taj dokument, kako je predočeno, podrazumijeva i sagledavanje strujanja vjetra kroz Banjaluku, zabranu gradnje, dodatno pošumljavanje i sađenje... Sve divno, sve krasno - sve dok ne sagledamo šta se desilo u praksi.

I šta bi? Posjekoše drveće pored Vrbasa i ko zna gdje sve ne, dok su s druge strane zgrade nicale na svakom ćošku zelenog pojasa na periferiji. Nema više prostora za uži centar, pa udaraju na ono malo zelenila što je ostalo u okolnim naseljima.

To su samo neka od obećanja od kojih bi ništa. Od izrečenih šarenih laža za zdraviji vazduh u našem gradu, ali i čitavoj Republici Srpskoj, mogla bi se napisati čitava knjiga. Ovdje sve ne može stati.

Kada se sve sagleda na kraju - sivo je da nam sivlje ne može biti. Plavetnilo neba teško da ćemo vidjeti do proljeća. Ubijaće nas ono bez čega ne možemo, svaki dan sve više. I tome najviše doprinose oni koji obećavaju, a ne rade ništa da to sprovedu u djelo. Kao da za to treba da daju svoje pare, a ne naše. A toliko je miliona i milijardi novca građana bačeno na nepotrebne projekte. Sjetimo se samo onog kod parka "Mladen Stojanović" na koji su potrošene desetine miliona maraka, a sa tim iznosom lako bi se nabavili filteri za prečišćavanje vazduha za sve škole i vrtiće.

Porazno je što će i tek rođene bebe idućih dana, pa sve do proljeća, prvo ugledati sivilo kada izađu iz bolnice i tako prvo naučiti šta je siva boja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.