Ko dobija, a ko plaća

Nebojša Tomašević
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Ko dobija, a ko plaća

Rast broja stranaca pod međunarodnom zaštitom u BiH ponovo otvara niz važnih pitanja koja se tiču migracija, integracije, ekonomskih efekata, ali i ukupne društvene klime.

Podatak da je krajem 2025. godine u BiH evidentirano 288 lica pod međunarodnom zaštitom, što je za 35 više nego godinu ranije, možda na prvi pogled ne djeluju dramatično, ali predstavlja trend koji treba pažljivo pratiti. Posebno jer se radi o osjetljivoj temi.

S jedne strane, BiH kao potpisnica međunarodnih konvencija ima obavezu da pruži zaštitu licima koja bježe od rata, progona i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava. To je civilizacijski standard i obaveza.

S druge strane, javnost s pravom postavlja pitanje kapaciteta države da adekvatno integriše ta lica, posebno u uslovima kada i domaće stanovništvo često ima problema sa zapošljavanjem, socijalnom sigurnošću i pristupom zdravstvenim uslugama.

Zanimljiv je podatak da je 37 lica pod međunarodnom zaštitom u radnom odnosu, dok ih je šest registrovalo sopstveni biznis. To pokazuje da dio ove populacije ne želi da bude isključivo korisnik pomoći.

Ipak, treba imati u vidu da je riječ o relativno malom broju lica koja su ekonomski aktivna. Većina i dalje zavisi od institucionalne podrške, što potvrđuje podatak da je za zdravstvenu i socijalnu zaštitu u 2025. godini izdvojeno više od 410.000 KM javnih sredstava.

Posebno je zanimljiva činjenica da je pojedinim licima omogućeno pokretanje biznisa i bez kompletne dokumentacije, što je u praksi rijetkost. Takav pristup ima svoju logičnu osnovu, jer mnoge izbjeglice zaista ne mogu pribaviti dokumenta iz zemalja zahvaćenih ratom. Međutim, istovremeno se postavlja pitanje da li su isti uslovi dostupni i domaćim građanima, koji često prolaze kroz složene procedure za registraciju djelatnosti.

Pitanje integracije ostaje ključno. Kulturološke razlike, nedostatak dokumentacije i različiti obrazovni profili predstavljaju izazov kako za institucije, tako i za tržište rada. Posebno se ističe problem motivacije za prekvalifikaciju, što može usporiti uključivanje u ekonomske tokove.

Na kraju, broj stranaca pod zaštitom u BiH možda nije veliki, ali trend rasta ukazuje da će ova tema u budućnosti biti sve aktuelnija, a možda i problematičnija. Ključno pitanje nije samo koliko ih ima, već kako će se integrisati i kakav će biti njihov uticaj na društvo.

Način na koji će institucije upravljati ovim pitanjem u narednim godinama pokazaće da li će lica pod zaštitom postati teret ili možda potencijal.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.