Između tradicije i stvarnosti

Da li je u pitanju pomodarstvo ili jednostavno vrijeme u kojem živimo, opterećeni egzistencijalnim problemima i sve više okrenuti sami sebi, tek broj sklopljenih brakova u Republici Srpskoj ne uliva optimizam.

Iako te brojke ne govore sve, dovoljno jasno ukazuju da se odnos prema braku i porodici osjetno mijenja.

U našem narodu porodica je oduvijek bila svetinja, temelj na kojem su se gradile i kuća i država. Kod starijih generacija i danas je prisutno uvjerenje da čovjek bez porodice nije u potpunosti ispunio svoju životnu ulogu. Takav pogled, međutim, sve češće dolazi u sukob sa stvarnošću u kojoj brak više nije nešto što se podrazumijeva, već odluka koja se dugo odmjerava.

Mladi danas kasnije završavaju školovanje, teže dolaze do stalnog zaposlenja i riješenog stambenog pitanja, pa se i stupanje u brak sve češće odgađa.

Iako se većina mladoženja i nevjesta i dalje vjenčava u dvadesetim i tridesetim godinama, statistika bilježi i brakove sklopljene u poznom životnom dobu. Podatak da je prošle godine najstariji mladoženja imao 89, a najstarija nevjesta 74 godine pokazuje da za ljubav, ipak, nikada nije kasno.

Istovremeno, kasniji ulazak u brak ostavlja i traga na demografskoj slici, jer se skraćuje period u kojem parovi mogu planirati potomstvo. Uz to, ni razvodi nisu rijetkost, što dodatno potvrđuje da ni formalno sklopljen brak nije garancija trajnosti.

S druge strane, broj sklopljenih brakova nije potpuno pouzdan pokazatelj stvarnog stanja, jer sve više parova živi u vanbračnim zajednicama koje ne ulaze u zvaničnu statistiku. To ne mora značiti i odustajanje od zajedničkog života, već promjenu njegove forme, pa nije neobično da dvoje ljudi godinama dijele isti krov i obaveze, a da se pred matičarem pojave tek kada stigne dijete ili se javi potreba za većom sigurnošću.

Prihvatajući savremene životne obrasce, koji nam uglavnom dolaze sa Zapada, sve više ljudi smatra da život bez "zvaničnog papira" donosi više slobode i manje pritiska. Ipak, iskustvo pokazuje da odgovornost ne nestaje samim izostankom braka, posebno onda kada su u pitanju djeca.

O tome da li je bolje živjeti u bračnoj ili vanbračnoj zajednici ne treba donositi konačne sudove. Svako ima pravo da svoj život uredi onako kako smatra da je najbolje, ali društvo ne bi smjelo da zanemari činjenicu da bez stabilnih porodica nema ni stabilne budućnosti. Jer, bez obzira na formu zajednice, najvažniji su ljubav, poštovanje i razumijevanje, a sve ostalo je manje važno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.