Ipak se okreće

Prije ravno osam godina na nekakvom okruglom stolu posvećenom kulturi sjećanja u medijima autor ovih redova konstatovao je da je većina, nazovimo ih, javnih radnika u BiH, uključujući i novinare, pomalo umorna od silnih i stalnih godišnjica ratnih zločina, sa posebnim naglaskom na onaj srebrenički, što se odražava i na način izvještavanja, prostor koji dobijaju priče o tim zlodjelima i generalno pristup toj tematici. Izuzetak su, rečeno je tada, tek pojedini novinarski "jahači apokalipse" koji gazeći po leševima dižu sebi rejting i podebljavaju novčanike, jer su procijenili da na toj temi najlakše mogu da dirnu u emocije najširih slojeva stanovništva. Našli su se ti "jahači" tada uvrijeđeni, ali nije ih to poremetilo pa i dalje neumorno gaze.

To znači da je osam godina kasnije situacija gotovo nepromijenjena. Umor je i dalje vidljiv, sanduci verbalne municije ispucani su u prve dvije postratne decenije pa se sada sve, ili gotovo sve, svodi samo na ponavljanja već pomalo izlizanih i prilično besmislenih fraza. I posljednja komemoracija u Potočarima je to potvrdila. Govori istaknutih bošnjačkih političkih i vjerskih zvaničnika te pojedinih predstavnika međunarodne zajednice ličili su na one iz nekoliko godina unazad. Razlika je samo u broju posmrtnih ostataka koji bivaju sahranjeni.

Iako okrugla, ova godišnjica srebreničkog zločina nije ličila na 20, a naročito ne na 10. Dok jedna strana kategorično tvrdi da je u Srebrenici počinjen genocid, druga apsolutno odbija takvu kvalifikaciju i na tim osnovama i jedni i drugi u BiH, svako po svome, rade već desetak godina. Da više nema nikakvog smisla Srbe u BiH pokušavati ubijediti u nešto što nikada neće prihvatiti postaje jasno i većini u Sarajevu. Banjaluka se drži svoje priče i pokušava da zadrži određeni stepen dostojanstva pa, recimo, u petak niko od zvaničnika nije komentarisao događaje u Potočarima, što je nadasve korektan pristup.

Gideon Grajf, jedan od vodećih stručnjaka za izučavanje holokausta, u petak reče da ima utisak da svjetska naučna zajednica polako mijenja mišljenje o događajima u Srebrenici. Nema razloga da Izraelac ne govori istinu, a ako iko zna šta je genocid, znaju Jevreji. Druga je stvar ovdje bitna. Ako je tačno da svjetski autoriteti mijenjaju mišljenje, to bi značilo i da druga strana priče koja se priča posljednjih deset godina ipak pronalazi put do pravih adresa. Svakako da nije dovoljno, ali jeste ohrabrujuće.

Uostalom, da su se neke stvari promijenile potvrdila je i ona rasprava u UN o rezoluciji o Srebrenici, kada su, na opšte iznenađenje, predstavnici Nikaragve ili afričkih zemalja zastupali potpuno drugi narativ u odnosu na onaj koji guraju Sarajevo i dio zapadnih zemalja.

I to je dobro. Nisu se baš svi umorili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.