Inflacijski moljac

Inflacija u BiH kao moljac jede "parkirani" novac uložen u nekretnine, ali još brže nagriza tanku liniju između onih koji imaju i onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem i žive od plate do plate.

Kada prosječan radnik čeka  "crkavicu" da plati  hranu i režije, inflacija mu je lična  tragedija jer novac svakim danom manje vrijedi.

Bankarska štednja, ako uopšte može i da štedi, mu je loša opcija, jer kamate od jedan do dva procenta su smiješne pred inflacijom od tri i do četiri procenta. Međutim on nema izbora mora ostaviti i odvojiti od usta "nešto malo" za crne dane,  ali nikad ne zna šta će mu na kraju ostati.

S druge strane bogatiji sloj društva, koje takođe pogađa inflacija, ima više izbora, oni mogu da biraju između ulaganja u nekretnine koje možda mogu da iznajme i dodatno ublaže inflatorni udar. Osim toga mogu da se nadaju da će prodajom kupljenog nekad i vratiti izgubljen novac.
Tako dok novac uložen u nekretnine gubi vrijednost, plata većini građana u BiH nestaje prije kraja mjeseca, a rast cijena postaje svakodnevni udar na životni standard. U takvom ambijentu ne čudi što se kapital seli u nekretnine kako bi se sačuvao. Štednja u bankama više ne prati rast cijena, pa ono što se formalno vodi kao dobit, često znači gubitak. 

Brojevi to jasno pokazuju, jer ako bi se danas imalo 10.000 evra i držalo bez prinosa, uz prosječnu inflaciju od tri i po  do četiri odsto, njihova realna vrijednost bi za deset godina pala na oko 6.000 do 6.500 evra. Još direktnije  100 evra iz 2021. danas vrijedi kao 122,28 evra, što znači da je u pet godina izgubljeno više od petine kupovne moći. Kada stan od 150.000 maraka donosi tek oko tri odsto prinosa  ili ne donosi ništa jer je prazan,  jasno  je da inflacija udara  i na bogate.

Međutim, upravo u tom udaru  otkriva se ključni  jaz između različitih slojeva našeg društva. Tako dok bogati razmišljaju da li im kapital stoji ili donosi bar tri odsto godišnje, drugi gledaju kako da prežive. 

Za veliki broj građana inflacija nije apstraktna stopa, nego pad životnog standarda. Skuplja hrana, skuplje gorivo, skuplji računi.

Vlast je svjesna ovog razdora, ali joj ova situacija i donekle odgovara, jer visoke cijene donose više poreze i jačaju privid ekonomskog rasta. 

Tako kod nas naizgled sistem funkcioniše savršeno, ali samo za one na vrhu. Inflacija nije jednaka za sve. Za bogate  ona je izazov upravljanja, a  za običan puk izazov između gladovanja,  plaćanja  računa i režija, dok se vlast pravi da nije primijetila problem. 

Na kraju, možda je najpreciznije ovu razliku opisao filozof Mihal Heler "Lako je iz udobnosti govoriti o vrlinama siromaštva i osuđivati navike siromašnih kada niste osjetili glad koja diktira izbore.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.