Imovina i bosanska pravoslavna crkva

Prijedlog zakona o državnoj imovini, koji su u Parlament BiH gurnuli bošnjački poslanici, vraća se kao stara priča pod novom ambalažom. Kao da je riječ o nekom novom, modernom konceptu, o "reformi" koja će "jačati državu" i "pomagati razvoju". Ali, u stvarnosti je to isti stari cilj - centralizacija i otimanje nadležnosti.

Ovo nije spor oko nekoliko objekata ili parcela. Ovo je borba oko toga ko će u budućnosti kontrolisati prirodne resurse, infrastrukturu i ekonomsku moć. Da li će to biti entiteti, koji su ustavno i logički vlasnici svoje imovine, ili će to biti "država" u Sarajevu, koja već godinama živi kao da je centar svega - a nije.

Šta sadrži prijedlog zakona? Državna imovina, kako je navedeno, obuhvata atmosferski vazduh, vodu u rijekama, jezerima i moru, obalu, javne puteve, energetske i telekomunikacione koridore, ali i građevinska i poljoprivredna zemljišta, šume, zaštićene dijelove prirode.

To nije zakon, već politički projekat centralizovanja. Iskustva Evrope su jasna - nijedna složena federalna država ne preuzima imovinu entiteta ili regija bez njihove saglasnosti. Belgija, Švajcarska, Njemačka, Austrija ili, recimo, Španija, svi imaju isti princip - centralna vlast upravlja samo onim što je precizno definisano ustavom i zakonom.

Federalne jedinice zadržavaju kontrolu nad zemljištem, šumama, vodama, energetskim objektima i drugim resursima. A u BiH se pokušava suprotno, da se bez saglasnosti Republike Srpske sve proglasi "državnim". U BiH je postalo uobičajeno da se pod okriljem navodnih reformi i navodno evropskog puta grade nove institucije.

Ali pitanje je - zašto se toliko insistira na njima upravo sada, kada je jasno da je to politički projekat? I onda se pojave primjeri koji više govore od službenih saopštenja.

Bivši poglavar Islamske zajednice Mustafa Cerić nedavno je predložio uspostavljanje nove vjerske zajednice koja bi se zvala "bosanska pravoslavna crkva". To nije bio samo idejni prijedlog.

To je bila poruka da se granice i identiteti mogu prepravljati. Ako se može izmisliti "bosanska pravoslavna crkva", onda se može izmisliti i "državna imovina". To nije slučajnost. To je metod.

Ali tu je i druga strana priče - ona koja pokazuje da se "reforme" ne rade samo u pravu, već i u društvenom smislu. Kada neko pokušava da prekroji crkvene ili vjerske strukture, to nije samo pitanje religije. To je pitanje kontrole identiteta, kontrole ljudi, kontrole sistema.

I to je ono što se zapravo radi i sa državnom imovinom. Ne radi se o kvadratnim metrima, već o tome ko će imati pravo da odlučuje o budućnosti - pa i same Republike Srpske i srpskog naroda u BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.