Igre bez granica

BiH je specifična po mnogo čemu, ponajviše po političkim odnosima koji se svako malo zakomplikuju među ključnim predstavnicima tri naroda.

I tako se u tom krugu, u tom lavirintu, vrtimo dugo, predugo, optužujući jedni drugi za zastoje, šaljući upozoravajuće poruke, prijetnje. Neki čak i danas, u 21. vijeku demokratije i ljudskih prava, prizivaju i neke strance da završe određeni posao za njih jer oni ne žele ili su možda i previše slabi da se upuste borbe.

U međuvremenu ispašta, a ko drugi nego narod. Tačnije narodi. Od svađa koje napamet znamo i politikanstva koje svako malo izvire na površinu, nemaju koristi ni oni „obični“ Srbi, ni Hrvati ni Bošnjaci niti bilo ko iz reda ostalih.

Političke borbe i kojekakva uplitanja sa strane nisu nam donijela ničega dobroga. Niti će. Imamo dovoljno iskustva da to otvoreno mođemo reći jer ni jedna odluka visokih predstavnika niti stranih ambasadora, posebno sa zapada, nisu dovele do toga da nam svane bolje sutra.

Godine i decenije ova zemlja je izgubila u prepucavanjima i rušenju temelja na kojem stoji. Gdje to još ima? Teško da ima igdje.

Dejtonski mirovni sporazum je donio mir i ipak prihvaćen od svih strana u BiH. Teška srca čak i kod srpske strane jer je ostala bez teritorija gdje su vjekovima unazad srpske kosti i spomenici.

Ali, ipak se, čak i pognute glave, prihvatilo rješenje koje je donijelo mir i koje je verifikovalo postojanje Republike Srpske i FBiH, entiteta koji čine BiH i bez kojih, jasno, nema ni BiH. Jer, šta je ona ako nema Srpske ili FBiH u sadašnjim međunarodnim okvirima?

Jedna strana je, međutim, uvijek htjela više. Može se reći i da je htjela sve za sebe. Cijelu BiH i da komanduje svime što ima unutar granica BiH. I to je bio i ostao ključni momenat u cijeloj priči koja se zove BiH i koje mahom na začelju svih bitnijih evropskih i svjetskih ljestvima.

I dok tako godinama traju političke igre bez granica, problemi su došli do guše.

To ovih dana najbolje znaju profesionalni vozači koji umjesto da broje ture, broje koliko dana imaju na tlu Evropske unije, odnosno Šengen zone. A EU i dalje vrti svoje politiku, baš kao i naši ovdašnji političari.

BiH svako malo naiđe na neku rampu na putu ka svijetu, Evropi. Istoj onoj EU ka kojoj težimo, kako kažu zvanični sporazumi i koja bi trebalo da bude na prvoj liniji pomoći zemljama kandidatima, ali...

Pravilo 180/90 i njegovo sadašnje sprovođenje iz kojeg su izuzeti piloti i još neki „prevoznici“ uništiće domaći transportni sektor, a ako padne i on, kao domine padaće jedan sektor za drugim.

I to nije nimalo bezazlena situacija, ali pojedinci čini se radije uživaju u raznim političkim igrama umjesto da začuku rukave i rade posao za koji su izabrani i plaćeni. Preciznije preplaćeni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.