Ideje i konstatacije

Svi bitni politički faktori u Republici Srpskoj izjasnili su se tokom sedmice na izmaku o situaciji nastaloj nakon pravosnažne presude predsjedniku Republike. Prštalo je sve od sjednica partijskih organa, saopštenja za javnost, video-uradaka i - opštih mjesta.

Osim u dva slučaja. SNSD i PDP su jedini ponudili neku akciju, plan, namjeru, ideju. Ostatak vladajuće koalicije opredijelio se za konstatovanje situacije i podršku SNSD-u, a o ostatku opozicije ne vrijedi pretjerano trošiti riječi iako je i njihov stav očekivan i legitiman.

I kod SNSD-a i kod PDP-a problem je, međutim, u mogućnosti sprovođenja zamišljenog u djelo. Priča o vladi nacionalnog jedinstva bila bi moguća samo i isključivo da u Republici Srpskoj postoji bar naznaka svepartijskog jedinstva, a toga nema ni u tragovima ne samo danas već više od deset godina. Odgovornost za to, koliko god nekome paradoksalno zvučalo, ipak snose oni koji na jedinstvo najviše i pozivaju. Jedinstvo je moralo biti uspostavljeno mnogo ranije, na iskrenim i čvrstim osnovama, na minimumu saglasnosti o ključnim nacionalnim pitanjima. Nije, naravno, samo SNSD odgovoran jer to ne postoji. I druga strana, da li zarad kalkulacija, uticaja sa strane ili nečeg trećeg, nebitno je, u tu vrstu priče ne želi da ulazi. I to će sigurno ostaviti posljedice.

Osim PDP-a ili, konkretnije, Draška Stanivukovića. Interesantno je bilo pratiti društvene mreže u četvrtak popodne tokom obraćanja lidera PDP-a nakon sjednice stranačkog predsjedništva. Gotovo da se ni najbolji hroničari prilika u Srpskoj ne mogu sjetiti kada je neka pres-konferencija jedne opozicione partije izazvala toliko pažnje. Nimalo slučajno.

Šta god bili razlozi za to, ko god ga gurao, ako ga gura, ko god stajao iza njega, ako stoji, gradonačelnik Banjaluke se u proteklih pet godina profilisao u ozbiljnu političku figuru, što još više dobija na značaju ako se imaju na umu njegove godine.

A kad smo već kod ideja, prijedlog da, ako se nikako ne spriječi održavanje prijevremenih izbora, sve stranke podrže jednog kandidata strši u moru monotonih partijskih saopštenja. Koliko god utopijski zvučao, nekakvu reakciju je izazvao, dovoljno snažnu da se o tome povede i rasprava. Zajednički kandidat bi bio veći simbol nacionalnog jedinstva nego neka nazor skrpljena vlada.

Međutim, sve su to samo mogućnosti, a svaka rasprava o njima je dobra. Nije dobra isključivost. Osim u jednom slučaju - Republika Srpska i dalje ima predsjednika. Nije ga birao ni Sud BiH, ni Kristijan Šmit, a ni CIK BiH. Nije normalno ni da ga oni smjenjuju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.