Helezov rat za milijarde

Dok građani BiH broje posljednje marke do kraja mjeseca, a penzioneri i radnici vode bitku sa cijenama, inflacijom i sve tanjim novčanicima, u Sarajevu se očigledno vodi neka druga vrsta rata. I to onog u kojem je glavno pitanje kako potrošiti što više novca.

Ministarstvo odbrane BiH, na čelu sa Zukanom Helezom, ne namjerava da se odrekne titule najvećeg budžetskog potrošača. Naprotiv. Ako je suditi po planovima, apetiti su porasli, pa bi u naredne tri godine u vojni sistem trebalo da bude upumpano više od dvije milijarde maraka.

Bar tako ministar traži. Šta se tačno planira za toliki novac, pitanje je koje bi zasluživalo posebnu istragu. Čovjek bi pomislio da Oružane snage BiH upravljaju nosačem aviona, a ne kasarnama koje godinama kubure sa osnovnom infrastrukturom.

Ironija je utoliko veća što se u obrazloženjima pominju prirodne katastrofe, modernizacija komunikacija i transportnih sredstava. Sve to zvuči lijepo i  razumno, ali se čovjek ne može oteti utisku da bi građanima daleko korisnije bilo da se prvo modernizuju bolnice, putevi i škole, pa tek onda artiljerijsko-raketne jedinice.

Uostalom, protiv koga se to BiH naoružava? Ko to prijeti zemlji koja godišnje gubi desetine hiljada stanovnika i čiji najsposobniji ljudi spas traže u Njemačkoj? Možda je odgovor u tome da je najlakše trošiti tuđi novac. A novac poreskih obveznika, u političkom rječniku, i nije baš tuđi. On se posmatra kao neiscrpan resurs, nešto poput prirodnog bogatstva.

Zato i ne čudi što ministar Helez, poznat po svojoj opsesiji dronovima i ratničkoj retorici, sa tolikim entuzijazmom govori o modernizaciji nekakve vojske. U zemlji u kojoj se prazne sela i gradovi, a mladi masovno odlaze, možda je jedino što zaista napreduje sposobnost vlasti da sve veće račune ispostavlja sve manjem broju građana.

Izgleda da je u BiH jedino sigurno to da će budžet biti napadnut. I to iznutra. Jer, sudeći po planovima, najveća opasnost po javne finansije nisu ni globalne krize, ni recesija, ni inflacija, nego oni koji njima upravljaju.

BiH možda nikada neće postati vojna sila, ali bi, ako se ostvare utopističke vizije ministra Heleza, mogla postati prva zemlja u Evropi koja je ostala bez stanovništva, a nastavila da se naoružava kao da joj prijeti invazija.

A kada jednog dana ne bude dovoljno poreskih obveznika da sve to plaćaju, ostaće samo pitanje ko je koga zapravo branio. Jer, u zemlji iz koje narod odlazi, a budžet za oružje raste, na kraju će važiti nepisano pravilo, ko preživi, pričaće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.