Granični poremećaj

Postoje političke odluke koje se mogu braniti argumentima, ali i one koje, koliko god se pokušavale upakovati u proceduralna objašnjenja, odražavaju obrazac ponašanja koji sve manje liči na racionalnu politiku, a sve više na djelovanje po negativnom principu "da komšiji crkne krava, pa makar i moja stradala".

Slučaj upornog protivljenja Zijada Krnjića otvaranju novog graničnog prelaza u Gradišci spada u takvo ponašanje, koje se ničim ne može pravdati.

Njegovo djelovanje u trenutku kada je postojeći prelaz faktički onesposobljen nakon oštećenja mosta, teško je posmatrati drugačije nego kao oblik svjesne blokade koja ima vrlo konkretne posljedice koje će mnoge građane BiH skupo koštati. Kaznu inata neće snositi političari, koji kako dobro znamo pod rotacijama bez ikakve procedure jure preko granice, već običan narod, koji će čekati satima pred vratima Evropske unije.

Problem ne pogađa apstraktne političke strukture, već i Srbe, i Bošnjake, i Hrvate, i sve ostale građane koji svakodnevno prelaze granicu. U tom smislu visoku cijenu ove odluke neće snositi samo stanovnici Srpske, već svi bez obzira na ime i političko opredjeljenje, kao i privreda koja je ionako na klimavim nogama.

Takva politika inata pokušava se opravdati dugovima između entiteta, ali po duplim aršinima. Ovdje se nužno postavlja pitanje zašto isti princip ne važi u oba smjera? Zašto se insistira na jednoj vrsti potraživanja, dok se istovremeno ignorišu prijedlozi o međusobnom poravnanju? Selektivna principijelnost nije princip, već alat kojim želi da se kazni jedan narod.

Upravo to nam govori o obrascu koji sve više podsjeća na "granični poremećaj", odnosno potrebu da se blokira rješenje čak i kada ono donosi opštu korist, samo zato što ne odgovara političkoj računici.

Dodatno zabrinjava činjenica da dio javnosti ovakvo ponašanje slavi. Retorika u kojoj se opstrukcija rješenja doživljava kao pobjeda, a blokada kao "državnički potez", otkriva duboko ukorijenjenu matricu da je prihvatljivo da svima bude lošije, samo da "onaj drugi" ne prođe bolje. Takva logika ne gradi državu i suživot, već sve to razgrađuje. Ona je odavno opisana i u filozofiji i to riječima poznatog filozofa Žan-Pol Sartra: "Pakao, to su drugi". U našem slučaju problem je što takav pogled na svijet sve češće postaje osnova za donošenje političkih odluka. Međutim kao što reče veliki Martin Luter King: "Nepravda bilo gdje je prijetnja pravdi svugdje". U međuvremenu odluka Ministarstva bezbjednosti da omogući privremeno funkcionisanje novog prelaza pokazuje da postoji i drugačiji pristup koji gradi bolje društvo za sve. To je princip koji polazi od realnosti i potreba ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.