Gluvi totemi

Pad cijene sirove nafte na svjetskim berzama od oko 20 dolara po barelu, sa 99 na 79 dolara, i to za manje od mjesec dana, u većini zemalja značio bi i osjetno niže cijene goriva. Ali ne i u BiH. Ovdje zakoni tržišta, izgleda, važe samo u jednom smjeru.

Kada nafta poskupi, vlasnici benzinskih pumpi reaguju brže od hitne pomoći. Nema čekanja, nema kalkulacija ni pozivanja na stare zalihe. Cijene na totemima rastu gotovo istom brzinom kojom raste i cijena barela. Ali, kada nafta pojeftini, odjednom nastupa tišina. Kao da su svi u poslovnici otišli na godišnji odmor. 

Tako je i ovoga puta. Barel je lakši za dvadeset dolara, a vozači u BiH lakši za koji fening. Tek toliko da se može reći kako je došlo do korekcije cijena, a da niko, zapravo, tu korekciju i ne osjeti. Obrazloženja su već godinama ista. Jednom su problem stare zalihe, drugi put transport, kurs dolara, geopolitičke tenzije ili neki drugi faktor. 

Na ruku trgovcima ide i početak ljetne sezone. Godišnji odmori, dolazak dijaspore i pojačan tranzit kroz zemlju znače i veću potrošnju goriva. A zašto snižavati cijene ako će se rezervoari ionako puniti? U poslovnom smislu, ma kako čudno zvučalo, ovakvo stanje ne smeta pretjerano ni vlastima. 

Naprotiv. Više cijene goriva znače i više prihoda od PDV-a pa je i kasa punija. Zato nije čudno što se povodom svakog poskupljenja čuju pozivi na razumijevanje tržišnih okolnosti, dok su apeli za snižavanje cijena po pravilu mnogo tiši. Jer, kada svi u lancu zarađuju više, jedini gubitnik ostaje onaj koji svaki put priđe pištolju na benzinskoj pumpi. I građani su to odavno shvatili. Zato više niko i ne pita hoće li gorivo pojeftiniti kada padne cijena nafte. Pitanje je samo koliko će vremena proći dok se na benzinskim pumpama smiluju da vrate koji fening. A i tada se to predstavlja gotovo kao humanitarna akcija.

Naravno, niko ne očekuje da pad cijene sirove nafte bude u potpunosti preslikan na cijenu litra dizela ili benzina. Ali, ako je barel jeftiniji za petinu, a litar goriva za svega dva ili tri feninga, onda je sasvim legitimno postaviti pitanje gdje završava ostatak te razlike. 

Zaključak, u BiH postoji jedna neobična ekonomska zakonitost. Kada barel poskupi, svjetske berze su nepogrešiv autoritet i nove cijene stižu brže od vremenske prognoze. Kada barel pojeftini, odjednom se čekaju analize, troše stare zalihe i traže opravdanja. Ispada da u BiH nafta nikada nije dovoljno skupa da ne bi mogla poskupjeti, ali ni dovoljno jeftina da bi osjetnije pojeftinila. I dok god je tako, biće jasno da kod nas gorivo ne diktiraju ni berze, ni tržište, već stara balkanska formula po kojoj se poskupljenja prenose brzinom munje, a pojeftinjenja brzinom puža.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.