Famozni mi

Za BiH se počesto kaže je zemlja u kojoj logika ne stanuje. I to zaista i jeste tako. Pogotovo ukoliko je nadaleko poznato da je ova napaćena zajednica čak duže od tri decenije pod kontrolom Kancelarije visokog predstavnika ili kraće rečeno OHR-a.

Kada je stavljena tačka na surovi, kako bi neki i rekli nametnuti sukob, oni koji su imali sreću da prežive, odahnuli su. Osvanuo je mir i počela obnova onoga što je ostalo na vjekovnim ognjištima. Počelo je novo doba od kojeg se puno toga očekivalo, ali...

Pomiješani domaći i strani interesi su doveli zemlju u moderne okove. U status svojevrsne kolonije u doba demokratije i ljudskih prava. U liku OHR-a i visokog predstavnika kome su, opet spletom čudnih okolnosti, data tzv. bonska ovlašćenja. Prosto rečeno - moderni bič kojim su kažnjavali ljude u BiH i mijenjali ustave. Mahom u Srpskoj.

I dok republički zvaničnici mahom ukazuju da je Kancelarija prevaziđena i da je odavno vrijeme da cijela BiH samostalno diše, s druge strane linije ne misle tako. Federalni političari i danas, toliko godina kasnije, pišu i traže od osobe koja sjedi u fotelji visokog predstavnika da im rješava probleme, pa čak ako treba i da posegne za tim bonskim ovlašćenjima.

U tom lavirintu kazni, prijetnji, ucjena, povući-potegni politika, prošle su decenije. Stranci su ganjali interese, a i pojedini ovdašnji „domaćini“ takođe. A OHR je opstajao, kao loš gost.

Upravni odbor Savjeta za primjenu mira, poznatiji kao PIK, je prije punih 18 godina utvrdio famozni paket „pet plus dva“ uslova koje domaći lideri treba da ispune ukoliko žele da stanovnike ove BiH oslobode okova zvanih OHR.

Uslovi su postavljeni na način da se, čak i ako se na prvi pogled učini da je na jednu stavku stavljena tačka, na drugi ispostavi da to nije tako. Jer je sve do očiju posmatrača. A to je, opet, OHR i tamošnji službenici.

Jedno čitavo punoljetstvo je prošlo od kako je famozni paket poslat u BiH. I sve su prilike da će uslovi teško biti ispunjeni, barem na način kako su to zamislili oni koji su sastavili.

Ima analitičara, poznavaoca ovdašnjih prilika koji kažu da ova zemlja ne može još bez OHR-a. Da nije sazrela svijest, da nije ovo, da nije ono. Možda, ali je za to krivo i višegodišnje postojanje i djelovanje OHR-a u onoj našoj famoznoj državnoj zajednici.

OHR je prevaziđen, barem u sadašnjem mandatu koji je daleko od onoga što je predviđeno, dogovoreno i napisano u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ali sve su prilike da će se pojedine igre nastaviti igrati.

Mnogo toga iz Dejtona je prekrojeno. Postavljeno na krive noge i kao takvo još se nekako drži. Sve do jednom. Spas je u rukama domaćih političari koji bi zaista trebalo već jednom da se urazume i počnu da rade u interesu onih koji su ih birali. Za mir, uspješnu i slobodnu zemlju, a ne famoznu koloniju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.