Dva entiteta i tri naroda

Dejtonski sporazum je jedan od najvažnijih dokumenata međunarodnog prava nakon Drugog svjetskog rata, uz dokumente Konferencije o evropskoj bezbjednosti i saradnji.

To je i veliki uspjeh američke diplomatije koja je pripremila i vodila tronedjeljne mirovne pregovore u Dejtonu u novembru 1995. godine. U svojoj knjizi "Završiti rat" Ričard Holbruk, američki diplomata zadužen za mirovne pregovore između zaraćenih strana na prostoru predratne BiH, navodi kako je ubjeđivao Aliju Izetbegovića prije dejtonskih pregovora da prihvati ime Republika Srpska: "Ne vjerujemo da ime Republika Srpska znači mnogo, sve dok dobijate sve drugo - međunarodno priznanje, definisane granice, prihvatanje vašeg legalnog statusa. Ništa od ovoga ranije niste imali".

Ovo je u više navrata potvrdio i Miro Lazović, član Predsjedništva "Republike BiH" i bošnjačke delegacije u Dejtonu, navodeći: "Ja i gospodin Ivo Komšić koji smo bili članovi Predsjedništva BiH nikada ni u Predsjedništvu ni u parlamentu BiH koji sam ja vodio, nismo prihvatali niti smo razmatrali opciju postojanja entiteta sa imenom Republika Srpska. Taj nesporazum riješio je Ričard Holbruk, govoreći da je to završena stvar, da postoje dva entiteta i da samo možemo praviti koncept Ustava BiH izvlačeći iz dva entiteta onaj sadržaj koji će omogućiti da se sačuva država, da koliko-toliko bude funkcionalna i stabilna."

A entiteti su prenijeli na nivo BiH samo ograničeni dio - svega deset nadležnosti tačno navedenih u članu 3.1. Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, koji je Ustav BiH, dok sve druge nadležnosti pripadaju entitetima, kako to izričito propisuje član 3.3.a) Ustava BiH. Lažno i bezobrazno bošnjačke političke i druge strukture u Sarajevu pokušavaju predstaviti da je "država BiH" nešto prenijela, odnosno dala entitetima. Sve ono što je preneseno na nivo BiH, a da Ustav BiH nije promijenjen ni prethodno ni naknadno, samo je privremena nadležnost BiH. Interesantna je odredba u neusvojenom "aprilskom paketu ustavnih promjena", koja kaže: "Nadležnosti koje su prenesene na državu mogu se vratiti nazad entitetima uz jednoglasan pristanak države i oba entiteta."

Ovim bi se u sistem sporazumijevanja o nadležnostima uvela "država" BiH, iako u sadašnjem ustavnom tekstu nema nikakve naznake da taj nivo odlučuje o ustavnim promjenama, prije nego što na dnevni red dođe razmatranje amandmana kao posljedica sporazuma entiteta o promjeni Ustava. Takođe, ovakvo rješenje bi apsolutno značilo da neće nikada biti povrata nadležnosti entitetima, jer bi bošnjačka strana to uvijek onemogućila. Najvažniji zaključak jeste da ovo pitanje sada nije regulisano Ustavom i da sve nadležnosti koje su na razne načine prenesene na nivo BiH nisu trajne te da entiteti mogu ponovo preuzeti svoje nadležnosti na način kako to odluči njihov zakonodavni organ, u slučaju Srpske njena Narodna skupština.

Podijeljena BiH

BiH nije država u ustavnopravnom smislu, jer je podijeljena ne samo međuentitetskom granicom teritorijalnog integriteta po ženevskom principu 49:51 odsto, nego i dvojakim principima ustavnog uređenja, koji njen suverenitet jasno dijeli na spoljašnji i unutrašnji, kako je utvrđeno Ustavom BiH. Naime, po Ustavu BiH ima spoljašnji suverenitet kao država, dok skoro sav unutrašnji suverenitet imaju entiteti kao države od kojih je u Dejtonu sastavljena "Bosna i Hercegovina". Ustav BiH određuje da će od Dejtona službeno ime biti "Bosna i Hercegovina". Da bi nešto bilo država, u njenom ustavnom nazivu mora biti određenje državnog uređenja - republika (Srbija), (Ruska) federacija, savezna republika (Njemačka), (Švajcarska) konfederacija, kraljevina (Norveška), kneževina (Monako), sjedinjene države (američke). Ovako ispada da je "Bosna i Hercegovina" tek geografski prostor sa međunarodno priznatim granicama. Suština njenog nastanka i opstanka počiva isključivo na dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Time se potvrđuje princip međunarodnog prava o suverenitetu naroda, što je sadržano u Povelji Ujedinjenih nacija, ali i dva međunarodna pakta koja su sastavni dio Ustava BiH - Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Pakt o privrednim, socijalnim i kulturnim pravima, u kojima piše: "SVI NARODI imaju pravo na samoopredjeljenje. Na osnovu ovog prava oni slobodno određuju svoj politički status i slobodno obezbjeđuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj. Da bi postigli svoje ciljeve, svi narodi mogu slobodno da raspolažu svojim bogatstvima i svojim prirodnim izvorima, bez štete po obaveze koje proističu iz međunarodne privredne saradnje, zasnovane na principu uzajamnog interesa i međunarodnog prava. Jedan narod ne može ni u kom slučaju da bude lišen svojih vlastitih sredstava za život. Države članice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Pakta o privrednim, socijalnim i kulturnim pravim pakta, uključujući tu i one države koje su odgovorne za upravljanje nesamostalnim teritorijama i teritorijama pod starateljstvom, dužne su da pomažu ostvarenje prava naroda na samoopredeljenje i da poštuju ovo pravo shodno odredbama Povelje Ujedinjenih nacija".

Izjava Savjeta bezbjednosti UN

Podršku strukturi poslijeratne BiH dao je i Savjet bezbjednosti UN svojom jednoglasno usvojenom Izjavom o BiH od 28. marta ove godine: "Članovi Savjeta bezbjednosti izrazili su duboku zabrinutost zbog nedavnih događaja u Bosni i Hercegovini. Članice su ponovno potvrdile punu podršku provedbi Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih aneksa. Članovi Savjeta bezbjednosti pozivaju oba entiteta, tri konstitutivna naroda i ostale, te sve političke aktere u Bosni i Hercegovini da se pridržavaju odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine te da se uključe u iskren, otvoren i konstruktivan dijalog s ciljem očuvanja jedinstva i političke stabilnosti zemlje. Naglašavamo potrebu za izbjegavanjem konfrontirajućih pristupa te za očuvanjem mira i stabilnosti za rješavanje sporova u duhu konsenzusa. Takođe pozivaju sve strane na uzdržanost i odricanje od provokativne, razdorne retorike i djelovanja. Izrazili su podršku EUFOR-ovoj operaciji "Altea" koja djeluje u skladu sa svojim mandatom. Savjet bezbjednosti ostaje nedvosmisleno privržen suverenitetu, nezavisnosti, jedinstvu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine u potpunom skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom".

Ova izjava potvrđuje i daje punu podršku temeljima nastanka i opstanka poslijeratne BiH. Dakle,

1. PUNA PODRŠKA SPROVOĐENjU OPŠTEG OKVIRNOG SPORAZUMA ZA MIR U BiH I NjEGOVIM ANEKSIMA (ne daje se podrška onome što ne piše u Dejtonskom sporazumu, kao što su PIK, Upravni odbor PIK-a, Kristijan Šmit i njegovo protivpravno nametanje zakona, nema podrške vanustavnom "tužilaštvu i sudu BiH" kao instrumentu kršenja Dejtonskog sporazuma, nema podrške za politički progon nosilaca najviših funkcija u Republici Srpskoj, ni nepravnim optužnicama i presudama, ni potjernicama);

2. POZIV ZA OBA ENTITETA I TRI KONSTITUTIVNA NARODA (ne pozivaju nikakvu "državu BiH") I OSTALE, TE SVE POLITIČKE AKTERE (neimenovane, pa samim tim i bez posebnog značaja) DA SE PRIDRŽAVAJU ODREDBI DEJTONSKOG SPORAZUMA I USTAVA BiH. (Nema poziva da se pridržavaju nepravno promijenjenog Ustava BiH odlukama OHR-a, ni odluka Ustavnog suda BiH bez navođenja ustavnog osnova, ni saopštenja krnjeg Upravnog odbora PIK-a, pogotovo ne i njihovog "imenovanja Kristijana Šmita za visokog predstavnika" pa time ni bilo kakvih njegovih odluka);

3. ISKREN, OTVOREN I KONSTRUKTIVAN DIJALOG (na što Republika Srpska uporno poziva duže od petnaest godina i još više naglašava u poslednje vrijeme) DA BI SE OČUVALO JEDINSTVO (iza ovoga stoji bojazan od raspada BiH) I POLITIČKA STABILNOST (svakako teško ugrožena aktivnostima lažnog visokog predstavnika Kristijana Šmita, nepravnim presudama i optužnicama vanustavnog "pravosuđa BiH").

4. IZBJEGAVANjE KONFRONTIRAJUĆEG PRISTUPA (kao obaveza za sve, ne ulazeći šta je uzrok, a šta je posljedica).

5. OČUVANjE MIRA I STABILNOSTI ZA RJEŠAVANjE SPOROVA U DUHU KONSENZUSA (neizostavnog dogovora svih aktera, a ne na osnovu odluka Kristijana Šmita i akata "tužilaštva i suda BiH" zasnovanih na Šmitovim zakonima).

6. UZDRŽANOST I ODRICANjE OD PROVOKATIVNE RAZDORNE RETORIKE I DJELOVANjA - (obaveza za sve, ponovo ne ulazeći šta je uzrok, a šta posljedica izazvana nepravnim djelovanjem Kristijana Šmita i "pravosuđa BiH"):

7. PODRŠKA EUFOR-u U SKLADU SA MANDATOM (koji ne sadrži hapšenje po optužnicama vanustavnog "tužilaštva BiH" ni potjernicama vanustavnog "suda BiH").

8. PODRŠKA SUVERENITETU (suverenitet znači bez stranih tutora, bez neizabranog visokog predstavnika, bez stranih sudija u Ustavnom sudu BiH), NEZAVISNOSTI, JEDINSTVU I TERITORIJALNOM INTEGRITETU BOSNE I HERCEGOVINE U POTPUNOM SKLADU SA DEJTONSKIM MIROVNIM SPORAZUMOM (neupitna podrška Dejtonskom sporazumu, a potpuni sklad znači samo onako kako je napisano i potpisano, a ne mijenjano i dopisivano odlukama OHR-a, Ustavnog suda BiH donesenim preglasavanjem i bez pozivanja na izričit ustavni član).

Ogađena BiH

Da se vratimo u vrijeme pripreme dejtonske mirovne konferencije - šta je tada razmatrano?

Sendi Berger, tadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost SAD, napisao je i poslao memorandum u kojem navodi sljedeće: "Ako bude neophodno, treba da pritisnemo Bošnjake da dozvole Srbima sprovođenje referenduma nakon dvije do tri godine, kao što smo se složili u paketu iz 1993. godine. Naša argumentacija bi bila da, ako Bošnjaci ne mogu ubijediti srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model".

Iz ovoga se vidi da je ideja o mirnom razlazu zapravo američka. Svih godina od Dejtona, pa i dan-danas, bošnjačke političke i druge strukture su uporno radile suprotno potpisanom Dejtonskom sporazumu. Umjesto da Srbe (i Hrvate) ubijede u potrebu i korist opstanka u zajedničkoj državi, uspjeli su da im "ogade Bosnu i Hercegovinu", kako je to svojevremeno Haris Silajdžić upozoravao Željka Komšića pred izbore 2006. godine.

Od tada je prošlo 19 godina, a BiH je još više ogađena i Srbima i Hrvatima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.