Državne jasle

Dok većina privatnih poslodavaca kuka da ne može da nađe kvalitetnog radnika i da oni sve više "bježe" u inostranstvo, Republika Srpska ih svakog mjeseca nađe i to po 58 novih.

Prema zvaničnim statističkim podacima javni sektor u RS nastavio je da gomila broj zaposlenih pa je samo za godinu na državnim jaslama završilo čak 700 novih radnika. Međutim, ovo zapošljavanje sigurno nije zato što je privreda procvjetala, već zato što su državne jasle i dalje najsigurnija adresa za one koji žele redovnu platu, miran san i radno mjesto koje ne zavisi od tržišta.

Tako svi žele "socijalno, zdravstveno i sigurnu platu", samo što kod nas to ne može bez politike.

Republika Srpska polako se vraća starom, provjerenom modelu iz ere dok se pjevalo "druže Tito, mi ti se kunemo", odnosno zapošljavanju kojim se kupuje socijalni mir i glasovi za izbore i još jedan mandat na vlasti. 

Javna tajna je da državni radnik ne glasa samo za sebe, nego i za svoju platu, kredit, dječiji dodatak i radno mjesto koje mora da sačuva. U toj računici učestvuju i porodice pa tako jedan posao nosi u prosjeku četiri sigurna glasa. Sistem jednostavan, efikasan i već decenijama isproban. 

Poslodavci, ali i ekonomisti u Srpskoj naglašavaju da je i dalje ostala ona praksa da se najviše ljudi u javnom sektoru zapošljava pred izbore.

Međutim, privatni preduzetnici se i dalje čude što im radnici odlaze. Kažu: "Nema ko da radi," druge države, naročito u sezoni turizma, uzimaju im radnike. Ipak oni nikako da se zapitaju zašto radna snaga ide negdje drugom, a ne kod njih. Odgovor na to pitanje je veoma jasan, idu za boljim platama i uslovima koji nisu izrabljivački.

Danas poslodavci treba da shvate da su vremena kada je važila ona tvrdnja "ako nećeš ti ima ko hoće" i "dignem kamen nađem radnika" davno prohujala. Nestala su s vihorom koji je skoro sve što valja radno sposobno odnio pod sunce tuđeg neba, gdje za svoj rad dobiju platu od koje mogu da žive. 

U ovom se krije zašto su državne jasle mnogima privlačnije od privatnih.

Država često daje bolje plate bez izrabljivanja kao na "plantažama pamuka" i više slobodnih dana, dok privatnik nudi obećanja koja često budu neispunjena.

Istina, ili što bi se reklo "ruku na srce" i privatni sektor je povećao broj zaposlenih, ali znatno manje od državnog. To samo potvrđuje da je danas najveći investitor budžet i da se razvoj ne mjeri proizvodnjom, nego brojem novih kancelarija i da ništa ne može bez politike.

Tako nam je javna vlast postala najveći poslodavac, a politika najunosnije i najplaćenije zanimanje. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.