Doba progona

Početak avgusta je težak, pretežak za srpski narod, a posebno za one koji su prije pune tri decenije, jedni iza drugih, formirali najdužu izbjegličku kolonu u novijoj istoriji u nadi da će se, ipak, kada se smiri oluja, vratiti na ognjišta. Ne da se nisu vratili, nego nisu svi uspjeli ni da se izvuku.

Od operacije hrvatske vojske i policije, potpomognute istomišljenicima, navršava se punih 30 godina. Hrvati slave, Srbi plaču nad svojom sudbinom.

Na stotine hiljada ljudi je tog avgusta 1995. godine napustilo rodni prag i krenulo. Mnogima na dobro znani put, ali opet tako nepoznat. Kuda će? Šta će? Kako? Čime hraniti djecu? Kako pomoći onim starijima, do juče glavama kuća, a kako ne misliti na one koji, ipak, nisu mogli okrenuti leđa kućnom pragu i ostaviti pusto i nezaštićeno ognjište? Kako živjeti bez onih koji su, eto, igrom sudbine ostali tu pored druma? U nedođiji. Tuđini. Bez krsta i imena.

Ipak, oluja je stala, ona vojna, a hiljade i hiljade snažnih Krajišnika su polako, kako su znali i umjeli, ponovo uz suze i znoj, pravili novi dom ne zaboravljajući svoju Krajinu. Neki su ostali u Republici Srpskoj koja je i sama stasavala i dizala se iz pepela, drugi prešli preko Rače i skrasili se u matici Srbiji, doduše tamo gdje su bili dobrodošli.

Nekadašnja Republika Srpska Krajina bila je u svoje vrijeme prvi bedem odbrane pravoslavlja na zapadu. Kada je "pala", tu tešku, istorijsku ulogu je preuzela Republika Srpska - stvorena prije rata, odbranjena tokom rata te verifikovana poslije rata u Dejtonu, američkom gradiću u kojem je nedugo poslije hrvatske "Oluje" potpisan mirovni sporazum kojim je zaustavljen i rat u BiH.

Sve to je išlo jedno za drugim. Oni "veliki" su pregovarali i dogovarali, a jadni narod s mukom gledao da li su svi na broju, šta je ostalo od onoga što su bili stvorili i kako će ponovo od zgarišta napraviti ognjišta. I tamo gdje su se rodili i tamo gdje su izbjegli.

I tako su, jedna za drugom, prolazile godine. Za razliku od oluja koje su, tek s vremena na vrijeme, slabile, ali nikada nije prestale.

Krajina je nestala u onom obliku kakvim ga pamti srpski narod, ali nikada nije izbrisana iz sjećanja. Republika Srpska je opstala. Ponekada se samo od sebe postavlja pitanja "kako" kad je od početka izložena napadima sa svih strana. Prvenstveno sila sa zapada koje su, iako stale iza Dejtona, isti nagrizale. I još ga, evo i gotovo 30 godina kasnije, grizu i šamaraju s ciljem da Srpske bude sve manje, a neke imaginarne, unitarne BiH sve više. Bože!

Nevrijeme prijeti ovih dana i BiH. Zemlji koja je mogla mnogo, ali je "pala", a na to žmure oni koji se u nju najviše kunu, suludo vjerujući da je presuda koja je izrečena predsjedniku Srpske njihova pobjeda. Ko je sljedeći? Možda Bećirović, Komšić? Hoće li i tad političko Sarajevo aplaudirati ili su, ipak, sila i progon rezervisani samo za srpske političare i narod?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.