Dno bez kraja

Kada u Briselu kažu da se očekuje ponovni rast cijena hrane, u Banjaluci to znači da će mlijeko, brašno i meso, osnovne životne namirnice koje su već poskupjele u protekle tri godine, ponovo dobiti više cijene.

Problem je to što se na zapadu malo ko brine, jer će njihove građane države članice zaštititi. Prosto, takav je sistem i tako to treba da se radi. I upozorenje potrošačima je zapravo jedan odličan primjer kako sistem treba da funkcioniše.

I dok EU raznoraznim mehanizmima pokušava amortizovati udar na svoje potrošače, naši građani ostaju prepušteni tržištu i gotovo nikakvim mogućnostima kontrole cijena. Kako to obično biva, kod nas najbolje funkcioniše sistem spojenih posuda, tako da najnoviji udar neće pogoditi samo one koji pune korpe u marketima, već će dodatno urušiti i domaću proizvodnju.

Seljak koji, na primjer, proizvodi mlijeko, suočava se s rastom cijene stočne hrane, đubriva i goriva, ali bez garancije da će dobiti naplatu i zaradu za svoj trud. A ionako mu je proizvodnja svake godine ravna igri na lotu zbog rizika što od suše, mraza i grada.

Kad se na kraju podvuče crta, logično je pitati šta dalje i ima li ovo dno zvano "povećanje cijena" kraj ili će redovni gubitnici i dalje ostati isti i proizvođači, i kupci. Logično bi bilo da, po uzoru na kolege iz EU, i naši nadležni na vrijeme pronađu način da ublaže novi talas poskupljenja.

U narednom periodu na pomolu mogu da budu samo tri scenarija, a to su dodatna mjera podrške domaćim proizvođačima, ograničavanje marži u trgovačkim lancima, ili ćemo svi kolektivno kao potrošači ponovo samo nijemo posmatrati kako nam se prazne novčanici, a police pune skupljom robom?

Dodatni problem je i to što sve manje mladih odlučuje da ostane na selu i bavi se poljoprivredom, jer u ovakvim uslovima ne vide perspektivu. Bez sistemske podrške države rizikujemo da u bliskoj budućnosti zavisimo gotovo isključivo od uvoza hrane. A poznato je da uvozna roba nije samo skuplja nego često i lošijeg kvaliteta.

Potrošač je već dugo na margini, jer nema ni glas ni mehanizme da se izbori za svoja prava. Svako novo poskupljenje postaje još jedan udarac na standard građana koji je ionako među najnižima u regionu.

I kada se govori o mjerama zaštite, najčešće ostane samo na obećanjima, bez konkretnih koraka koji bi ublažili teret. Zato je najveće pitanje da li će se ovaj ciklus ikada prekinuti ili ćemo i dalje živjeti u začaranom krugu u kojem profit uvijek pobjeđuje građanina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.