Decenije torture

BiH će ovog vikenda zakoračiti u mjesec koji će označiti punih 30 godina otkako su zakočene puške i zaustavljeni tenkovi, a potpisi na Dejtonskom mirovnom sporazumu pokazali u pravcu mira i novog pokušaja suživota na zgarištima nekadašnje zajedničke države.

Tri decenije su prošle otkako je Republika Srpska dobila i međunarodnu verifikaciju i kako sa Federacijom čini cjelinu koja se zove BiH. Samo to. BiH - bez ikakvog drugog prefiksa. A najprikladniji bi bio "kolonija".

Ova zemlja, tokom gotovo čitave svoje novije istorije koja počinje upravo od tog 21. novembra i pregovora u američkom gradiću Dejtonu, funkcioniše po principu nekome majka, a nekome maćeha.

Republika Srpska je, što je gotovo nemoguće demantovati, od samog početka izložena napadima i nastojanjima da ostane bez znatnog dijela poslova i nadležnosti koje je i izvojevala u Dejtonu 1995. godine.

Dosta toga je i pošlo za rukom onima koji su krenuli u te poslove rušenja Srpske, a time i nagrizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je uspio da ispuni ključnu misiju - da zaustavi ponajviše nametnuto krvoproliće pod ovim dijelom neba.

Sve drugo je, kako je vrijeme odmicalo, budilo brojne sumnje u sve što se tih dana zaista dešavalo "preko bare". Ipak, Srpska je prihvatila sporazum i stavila se u funkciju zaštite i tog međunarodnog akta jer je bio (i još je) jedini njen garant i svojevrsni čuvar u ustavnim okvirima današnje BiH.

Zemlje koja se, nažalost, većim svojim dijelom oslanja na ono što se naziva Kancelarija visokog predstavnika i čovjeka koji, iako bez potrebnog akta Savjeta bezbjednosti UN, sjedi u fotelji visokog predstavnika. Zemlja koja je, tri decenije kasnije, nadaleko poznata kao problem i zemlja gdje, u vidu institucije, stanuje visoki predstavnik, nameće odluke i zakone.

BiH je klasični primjer moderne kolonije. Teško je i navesti ko sve od toga ima koristi, da li samo stranci ili "naši" i šta se stalno "valja iza brda", a možda je to i suvišno poslije svih ovih godina tiranije i torture.

Svjetske sile su na BiH pokazale i još pokazuju moć i da pravo počesto ostaje u zapećku dok caruju neke više igre, uz koje staju i pojedinci sa takozvane sarajevske političke scene koji se nikada nisu pomirili s tim da postoji i Srpska. Da ima nadležnosti i da se pita, a što im je i najbolnije, iako to ne izgovaraju, da posjeduje polovinu države koju bi oni samo za sebe.

Ta povuci-potegni igra sa strancima na jednoj strani traje, evo, još malo pa okruglih 30 godina. Tri decenije "demokratije" i urušavanja svih ljudskih prava i sloboda o kojima nam najviše pamet sole upravo stranci koji nisu za sve ove godine našli za shodno da, ljudski, priznaju kako se zaista radi u BiH - kome se i s kojim ciljem, mimo pravila i zakletvi, izriču drakonske zatvorske kazne, kome se nastoje zavrnuti svi prilivi novca te prepisati imovina na fiktivnog vlasnika i žmuriti decenijama na robovlasnički sistem u 21. vijeku. Zamalo pa u srcu Evrope.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.