Ceh moći

Revizorski izvještaj je ponovo ogolio ono što svi znamo, da institucije BiH postoje same zbog sebe i da se oni koji vladaju u ovoj zemlji ne pitaju kako će narod preživjeti, već kako će sebi olakšati život.

Samo prošle godine potrošili su milijardu maraka na tekuće poslove, od čega čak između 70 i 80 odsto na plate. Ovoliki iznos odvojen u budžetu  za primanja onih koji treba da se brinu o nama  govori da oni sebi kroje plate kao krojač od najljepšeg i najboljeg platna, a za raju koja inače i plaća ovaj ceh moćnika, šta ostane.

Revizori su ukazali i na manjak poštovanja Zakona o platama i naknadama, koji je po svemu sudeći samo mrtvo slovo na papiru za vlastodršce. Za njih je to samo okvir koji se lako preskoči, jer ko će kome da zabrani kada sami sebi daju odobrenja, i to ponekad samo na "papirić".

Revizori upozoravaju i na praksu kupovine poklona bez adekvatne procedure i uz odobravanja sredstava "na riječ".  Ta praksa nam govori u kakvom luksuzu i komociji rade oni koji "žive na jaslama državne službe". Oni koji bi trebalo da budu primjer odgovornosti, sebi su dali privilegiju da budu i zakonodavci i blagajnici i kontrolori. Ukratko, uzimaju i "kašikom i lopatom", dok narod vaga svaku marku da bi preživio dan.

Posebno groteskno djeluje činjenica da su "narodni dušebrižnici" obezbijedili sebi jeftinu hranu unutar institucija i to povoljnije nego bilo gdje u državi. Dakle, oni sa platama i do pet puta većim od prosječne, hrane se gotovo džaba. Međutim, upravo ti ljudi koji su debelo preplaćeni da rade za opšte dobro ne usuđuju se da dotaknu ekonomsku stvarnost naroda, niti da pomognu da se nađe rješenje za inflacije i poskupljenja. Ali i što bi oni to radili, jer za njih inflacije nema, barem ne dok traje "državna menza".

U izvještaju piše i nešto što dodatno bode oči, a to je da su pojedine institucije, mimo ikakvih kriterijuma, koristile sredstva za putovanja, reprezentacije i usluge koje se teško mogu pravdati. Tako su računi za službene večere, konferencije i poklone postali važniji od rješavanja gorućih problema građana. Dok obični radnik razmišlja da li da plati struju ili kupi osnovne namirnice, "velika gospoda" uredno fakturiše svaku svoju kafu, svaki svoj "sastanak". Revizori su zabilježili i da se veliki dio sredstava troši bez jasnih obrazloženja, a kontrolni mehanizmi gotovo da ne postoje. Ko će i da kontroliše  kada bi to značilo da oni nadziru sami sebe? Zahvaljujući svemu ovome povjerenje građana u institucije tone zajedno sa standardom i stvara se zatvoreni krug u kojem bogati i moćni rade šta hoće, postaju još bogatiji, a narod tone u ekonomski sunovrat, uz sve skuplju hranu i više račune.

Francuski filozof Blez Paskal je davno rekao: "Pravda bez moći je nemoćna, a moć bez pravde tiranija". Upravo u toj rečenici sabrana je cijela naša svakodnevica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.