Bombe s pečatom

Živimo u društvu u kojem se sve može kupiti, pa zašto onda ne i pravo da postaneš potencijalni ubica na ulici. Policijska akcija "Cilj" ogolila je sistem koji već godinama, daleko od očiju javnosti, uspješno trguje ljudskim životima.

Kada vlasnici auto-škola, članovi ispitnih komisija i jedna policijska službenica sjednu za isti sto, tema razgovora očigledno nije saobraćajna kultura već kako zaraditi. Cijena je nažalost nečiji život.

Njemački filozof Fridrih Niče jednom je zapisao: "U blizini ludnice uvijek se nađe i malo mudrosti, u blizini bolnice malo zdravlja, a u blizini zakona malo pravde." U našem slučaju, u blizini zakona i institucija koje bi trebale da garantuju bezbjednost, našla se čista, neselektivna pohlepa. 
Rezultat te pohlepe su desetine "vozača" koji su, umjesto znanjem, ispit položili novčanikom. Među njima su i oni koji ne ispunjavaju zdravstvene uslove, ne poznaju propise, pa čak su i nepismeni. Zamislite taj apsurd čovjek koji ne zna pročitati saobraćajni znak drži volan od tonu i po i juri prema vama.

U ovom monstruoznom lancu zarade, empatija je odavno izbrisana iz rječnika. Niko od uključenih nije pomislio na posljedice. Zbog nečijeg sitnog ćara i par stotina maraka u džepu, neka porodica sutra može ostati bez sina, oca ili majke. Zanimljiv je tu i psihološki fenomen samih kandidata. Čovjek se zapita kakav je to unutrašnji motiv koji nekoga natjera da potraži prečicu tamo gdje se uči kako preživjeti na putu. Izbjegavanjem obuke i znanja, ti ljudi nesvjesno pristaju na ulogu u ruskom ruletu. Trčeći za prividnim olakšanjem i statusom vozača, oni zapravo nisu kupili slobodu kretanja već su kupili  sopstvenu nesreću.

Naravno, tu je i naša država, vječiti posmatrač koji reaguje tek kad "neko propjeva" i to vjerovatno zato što je dao pare, a opet pao na ispitu. Državni aparat pokazuje nevjerovatnu kreativnost kada treba smisliti drakonske kazne i napuniti budžet. Punjenje kase pod krinkom "brige za bezbjednost" je omiljeni sport naših vlasti. Ali, gdje je prevencija?

Dok se budžet puni kaznama, putevi nam izgledaju kao površina Mjeseca, puni rupa i opasnosti. Edukacije za mlade vozače i preventivni savjeti dešavaju se rjeđe nego snijeg u julu. Umjesto da sistemski kontroliše auto-škole i proces polaganja, država radije glumi strogost na ulici, dok istovremeno onim "povlašćenim" pojedincima, za opet neke masne pare, gleda kroz prste i prašta bahatu vožnju. 

Akcija "Cilj" je pogodila metu, ali je promašila suštinu ako sve ostane na par hapšenja. Dok god je sistem postavljen tako da se ljudski život vrednuje manje od koverte ispod stola, naši putevi neće biti saobraćajnice. Biće to poligoni na kojima se kreću tempirane bombe s urednim pečatom i dozvolom Ministarstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.