Bogatstvo bez poreza

U zemlji u kojoj se "visoki" lopovluk ne kažnjava, već često nagrađuje malim kaznama i uslovnim osudama, privredni kriminal postaje poslovni model. Jer kada institucije žmire, a društvo slavi "sposobne" i one koje znaju da se snađu nije ni čudo što umjesto poreskih uplata u budžet stižu samo izvještaji o milionskoj šteti. Tako mnogi stiču bogatstvo bez poreza.

Prema podacima Poreske uprave Republike Srpske privredni kriminal za samo pola godine odnio je najmanje 2,33 miliona maraka. Zbog toga je u tom periodu tužilaštvima dostavljeno 20 izvještaja i to najviše zbog sumnji na utaju poreza i doprinosa. Ipak to nije prava mjera razmjera problema, već samo ono što je "uhvaćeno" i vrh ledenog brijega.

Zapravo ekonomisti upozoravaju da je stvarna šteta višestruko veća.

Siva ekonomija, isplate plata u kovertama, utaje poreza i lažno prikazivanje dobiti često ostanu neotkriveni, dijelom zbog korupcije, dijelom zbog neefikasnih zakona, ali i zbog političkog uplitanja koje onemogućava ozbiljnije procesuiranje "velikih riba".

Slabe ili nikakve kazne za privredni kriminal ne obeshrabruju, već naprotiv djeluju kao poziv. Poruka je jasna, ako i budeš uhvaćen, proći ćeš s uslovnom ili simboličnom kaznom, a ono što si nezakonito zadržao uglavnom ostaje tvoje.

Istraživanja i praksa pokazuju da kazne za privredni kriminal nisu ni blizu dovoljne da djeluju kao odvraćajući faktor. U nekoliko slučajeva presuda za milionske pronevjere ili utaje poreza, optuženi su prošli s uslovnim kaznama ili minimalnim zatvorom, a dio novca nikad nije vraćen. Takva praksa šalje poruku da činiti privredni kriminal ne samo da se isplati, već predstavlja "normalan rizik poslovanja".

Poseban problem je društveni ambijent, jer kada se neko obogati sumnjivim radnjama i ne završi na optuženičkoj klupi, on se slavi kao "sposoban", umjesto da bude društveno prezren. Time se korupcija i kriminal legitimizuju u očima javnosti, jer kada neko "prođe nekažnjeno" mnogi zaključuju da se "isplatilo", a ne da je "protivzakonito".

Problem isplata plata u kovertama dodatno pogoršava to što radnici ćute iz straha, ili čak iz uvjerenja da nigdje drugo ne bi dobili isto. Tako svi postajemo saučesnici jedne šire prevare, čije posljedice osjećaju najugroženiji. Svaka neuplaćena marka poreza znači manje novca za zdravstvo, obrazovanje, socijalne programe i subvencije.

Predsjednik Unije poslodavaca RS Zoran Škrebić s pravom ističe da bez suzbijanja sive ekonomije nema ni stabilnog sistema. Ali problem nisu samo nesavjesni poslodavci, već i sistem koji godinama toleriše kršenje propisa, a radnike ostavlja bez zaštite. Za kraj vrijedi podsjetiti na riječi Platona da je "najveća nepravda činiti nepravdu i ostati nekažnjen".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.