Bespomoćni pred birokratijom

Birokratija istorijski pobjeđuje svugdje gdje se pojavi. Čuveno je to zapažanje njemačkog sociologa Maksa Vebera izrečeno prije više od jednog vijeka ali i danas, po svemu sudeći, izuzetno relevantno.

Naime, u Republici Srpskoj, naizgled jednostavna promjena posla za radnika koji je ujedno i roditelj preko kojeg je dijete zdravstveno osigurano krije jednu birokratsku začkoljicu koja mnoge uhvati nespremne. Kada roditelj promijeni poslodavca, njegovo dijete automatski ostaje bez osiguranja sve dok ga otac ili majka ponovo ne prijave na isto.

Prema tvrdnjama institucija to je obaveza, što i zvuči kao logičan korak u sistemu, međutim u realnosti veliki broj roditelja za to ne zna, pa dospijevaju u neprijatne situacije poput onih da budu primorani da plate pregled za mališane ili pak ostanu bez neophodne zdravstvene usluge. Majke i očevi suočeni s ovom situacijom često budu zbunjeni i frustrirani jer je njihov primarni fokus nakon promjene posla adaptacija na novo okruženje, a misao o ponovnoj administrativnoj proceduri za dječije zdravstveno osiguranje rijetko im padne na pamet.

Ova zakonska obaveza u doba sveopšte digitalizacije bez pretjerivanja se može okarakterisati kao bespotrebna ili besmislena birokratska procedura, jer bi podaci o osiguranju roditelja, a samim tim i djece, trebalo automatski da se ažuriraju unutar sistema. Građani u 21. vijeku očekuju da se birokratske stvari rješavaju "same od sebe", bez dodatnog tereta po njih. Što je više nego i opravdano očekivati u eri u kojoj jednim klikom potvrđujemo bankarske transakcije, kupujemo širom svijeta, popunjavamo elektronske prijave, ali zato naše ustanove i dalje vjeruju u supermoć papirne potvrde i ručne prijave.

Koliko je sistem nemaran da prilagodi svoje zahtjeve realnom životu običnog čovjeka, svjedoči i činjenica da su građani Srpske tek prije mjesec i po dobili mogućnost da onlajn zakažu termin kako bi podnijeli zahtjev za izradu pasoša. U regionu ta mogućnost postoji godinama, kao i more drugih za koje mi još nismo ni čuli.

Sistem mora sebe prilagoditi građanima, a ne obrnuto. Jer, u zdravom društvu, zdravstveno osiguranje djeteta ne bi trebalo da zavisi od toga da li je roditelj bio dovoljno informisan, već od toga da je društvo uradilo sve da ga zaštiti.

U moru informacija koje svakodnevno primamo zasigurno do ušiju mnogih neće doći one o birokratskim procedurama pa bi možda automatizacija procesa ili direktna informacija klijentima bio korak naprijed da se  roditelji ne zateknu u neprijatnoj situaciji kada je zdravlje njihovog mališana u pitanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.