Banjaluka nije scenografija za politički film

Postoje političari koji vjeruju da je politika rad. A postoje i oni koji vjeruju da je politika scena.

Draško Stanivuković je prije pet godina u Banjaluku došao kao politički performer. Sa kamerama, dramatičnim nastupima i scenarijima koji su ličili na filmove u kojima je on uvijek bio glavni junak. U tom trenutku mnogi su to gledali kao osvježenje – kao energiju mladosti koja će donijeti promjene. Pet godina kasnije, pokazalo se da je mnogo lakše igrati glavnu ulogu u političkom performansu nego voditi grad. Sve rame uz rame sa glavnim negativcem u njegovom scenariju prije pet godina – Igorom Radojičićem.

Zato je sukob sa premijerom Republike Srpske Savom Minićem bio mnogo više od političke rasprave. Bio je trenutak u kojem je scenografija počela da se ruši, a stvarnost da izbija na površinu.

Jer, iza kamera i velikih riječi ostaje Banjaluka. A ona danas nije filmski set nego grad sa stotinama problema.

To nisu riječi opozicije. To su riječi ljudi iz samog tima gradonačelnika koji su javno rekli da grad ima na stotine otvorenih pitanja. Od vrtića i parkinga do komunalnih usluga, infrastrukture i funkcionisanja javnih ustanova. U takvoj situaciji odgovoran političar bi radio jedno – sjeo bi za sto i počeo da rješava probleme.

Ali Stanivuković radi ono što radi već pet godina: kada problemi postanu preveliki, izvadi se novi scenario.

Jednom je to bio veliki projekat. Drugi put spektakularna najava. Treći put politički sukob.

Ovaj put to je bio pokušaj političkog performansa protiv premijera Republike Srpske.

Problem sa takvom politikom je jednostavan: ona može trajati kratko, ali ne može trajati vječno. Jer svaki film ima kraj, a stvarnost ostaje.

A stvarnost je da je Banjaluka grad koji traži ozbiljan rad.

To znači manje performansa, a više odgovornosti. Manje scena za kamere, a više sastanaka na kojima se rješavaju problemi. Manje velikih političkih priča, a više konkretnih odluka.

Grad veličine Banjaluke ne može se voditi kao scenografija za politički film.

U tom smislu, treba reći I jednu stvar koja je danas postala potpuno jasna.

Premijer Republike Srpske Savo Minic je, možda I nenamjerno, pomogao da se do kraja ogoli suština cijele priče. U trenutku kada je politički performans trebalo da postane nova scena u kojoj će se prodavati još jedan scenario o velikim sukobima I još većim obećanjima, pojavio se neko ko je taj scenario jednostavno prekinuo – stvarnošću.

A stvarnost je jednostavna.

Banjaluka nije filmski set.

Banjaluka je grad sa stotinama problema. I zato se danas desilo nešto što Stanivuković očigledno nije planirao. Umjesto da od još jedne političke predstave napravi trampolinu sa koje će odskočiti u novu epizodu svoje karijere, dobio je nešto mnogo teže.

Dobio je istinu o Banjaluci. I to ne kao odskočnu dasku – nego kao pod na koji je tresnuo. Jer politika može neko vrijeme ličiti na film.

Ali, na kraju se uvijek završi u stvarnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.