Banjalučka urbana duša

U Sarajevu je prije desetak dana, tačnije 2. decembra, umro književnik Irfan Horozović. Do početka devedesetih godina prošlog vijeka i rata u Bosni i Hercegovini Horozović je i kao čovjek i kao pisac na način skoro metafizički bio vezan za uži zavičaj i rodni grad, a taj grad je Banjaluka gdje se rodio 27. aprila 1947.

Veliki jugoslovenski i hrvatski slikar Miljenko Stančić, koji je cijelog života bio i ostao vezan za rodni Varaždin, znao je reći kako je provincija njegova mjera. U velikoj Jugoslaviji, Banjaluka je bez sumnje bila provincijski grad, a Horozović je tu Banjaluku bez ikakvog kompleksa smatrao svojom mjerom. S ljudima i autorima poput Kolje Mićevića i Ranka Risojevića primjera radi, od Banjaluke je pokušavao praviti važno mjesto u kulturi, između ostalog i preko izdavačke djelatnosti (tadašnjeg) "Glasa". Takođe, između ovih pisaca postojala je poetička srodnost i paralele. 

Primjera radi, nakon što je pročitao prvu Horozovićevu proznu knjigu  "Talhe ili šedrvanski vrt" Kolja Mićević je napisao pjesmu "Mistični srh" i uvrstio je u ciklus "Očaj i bes". Pjesma je posvećena Irfanu Horozoviću, a njena prva četiri stiha dobro sažimaju duh cijele knjige, a neko bi možda kazao i cjelokupnog djela Horozovićevog: 
S turobnoga turbana
sipa se senka sivila,
a moja duša urbana
u grč se nemi izvila.

TALHE

Za Mićevića je prva Horozovićeva knjiga bila višestruko inspirativna, pa je povodom nje, osim citirane pjesme napisao i izvrstan esej u kojem stoji: "Talhe su neosporno delo još veoma mladog pisca. Bilo bi, međutim, pogrešno, a u najmanju ruku i ironično, izvući, na osnovu njegove mladosti, zaključak da od njega treba očekivati i bolja ostvarenja, odnosno da su 'Talhe' samo etapa u njegovom razvoju. 'Talhe ili šedrvanski vrt' je knjiga koja čudnovato poriče autorovu mladost. 

Talhe, to je definitivna knjiga". To je zapravo  ona vrsta prozne knjige koja kao da se koleba između  zbirke priča i romana. Ponovo Kolja Mićević:  "Iako je stotinu i pedeset strana ove knjige ispunjeno odvojenim celinama, koje se lako mogu čitati kao priče za sebe, važno je naglasiti da su 'Talhe' ne zbirka priča, nego jedinstvena celina, roman. Kad prihvatimo tu odrednicu lakše ćemo osetiti čvrstinu forme koju Horozović vrlo dosledno i uspešno ostvaruje kroz prividni nered i da se prepliću iz jedne u drugu celinu, čak i onda kad nam se pričini haotičnost". 

BANjALUKA, ZAGREB, SARAJEVO

Tri su grada naročito obilježila književno stvaralaštvo Irfana Horozovića. Prvi i neprikosnoveno najvažniji je Banjaluka. Taj je grad privilegovani toponim u njegovoj prozi, središte literarnog svijeta Horozovićevog. Zagreb je mjesto Horozovićevog studiranja, učenja književnosti, tamo Horozović postaje književni kalfa i umjetnički se formira, tamo stasava čitava jedna književna generacija čiji je on važan dio, generacija koja je imala svojevrstan zajednički nenapisani manifest i koja se kasnije poetički razišla, ali njeni predstavnici su i danas među najvažnijim savremenim književnim imenima ovdašnjim. 

Zagreb je takođe početkom devedesetih bio i mjesto Horozovićevog egzila, a i kasnije je bio grad u kojem se objavljuju Horozovićeve knjige, grad u kojem njegova djela imaju značajnu i blagonaklonu recepciju. Napokon, tu je Sarajevo, grad u kojem je ovaj autor proveo tri nepune posljednje decenije svog života, grad u kojem je prvi put objavljena većina njegovih djela. U jednom antologijskom izboru generacije zagrebačkih borhesovaca, oni se poimenice ovako nabrajaju: Albert Golštajn, Pavao Pavličić, Goran Trubuson, Irfan Horozović, Nenad Šepić, Drago Kekanović. 

Po riječima jednom mlađeg kritičara njihovo prozno pismo je dominantno obilježeno fantastikom, a kao "glavne zajedničke crte njihove poetike obično se navodi raspad prostorno-vremenske kauzalnosti, eksteritorijalnost i ekstemporalnost, nestanak psihološke karakterizacije, opis sveden na komentar, sklonost besmislu, paradoksu, oksimoronu i paralogičkim spekulacijama, izrazita knjiškost, metatekstualnost i intertekstualnost te prebacivanje s polja referencije sa stvarnog života i socijalne sredine na jezik i književnost". U tom smislu zaista postoje izrazite sličnosti između proznih prvenaca Pavla Pavličića, Gorana Tribusona i Irfana Horozovića odnosno u knjigama "Lađa od vode”, "Zavjera kartografa” odnosno već pominjanim "Talhama ili šedrvanskom vrtu". 

ORIJENT I ZAVIČAJ

Borhes je bio pod velikim uticajem orijentalnog načina pričanja i "Hiljadu i jedne noći" i taj se aspekt Borhesovog uticaja najbolje vidi upravo kod Horozovića. Riječima onovremenih kritičara u "Talhama" se pojavljuje galerija likova imaginarnog rodoslova, dok se narativni postupci miješaju i ostavljaju dojam da se ima namjera prikazati hronika uspona i pada jedne porodice. 

"Priča počinje tamo gdje bi obično trebala biti završena, a fabulacija je tek u službi psiholoških pasaža, koji mjestimice prelaze u snažne introspekcijske dionice". Kroz dva dijela ove knjige: "Pričanja Bagrema Džafera Talhe" i "Hroniku porodice Talhe" Horozović nam govori o - kako bi rekao Mićević - pripadnicima i otpadnicima jedne porodice. Svaka od ovih priča, međutim, uprkos pripadnosti većoj cjelini varira i neke zasebne motive. U kontekstu generacije s kojoj je ulazio u književnost, Horozović je vjerovatno najduže ostao vjeran njihovoj zajedničkoj mladalačkoj poetici. 

Svojevrstan raskid s njom donijeće tek ratna tragedija i odlazak iz zavičaja. Mada mnogo istaknutiji kao prozaik, Horozovićeva prva knjiga je zapravo knjiga pjesama, a zvala se "Zvečajsko blago". U tom naslovu se takođe simbolički ogleda njegova neraskidiva veza s Banjalukom. U Sarajevu je Horozović ožaljen kao klasik i jedan od najvećih bošnjačkih pisaca dvadesetog i dvadeset i prvog vijeka. Komemoracija je održana u ponedjeljak, 8. decembara, u sarajevskom Narodnom pozorištu, i to u zajedničkoj organizaciji Bošnjačke zajednice kulture "Preporod”, Društva pisaca BiH te PEN centra Bosne i Hercegovine, a Horozović je sahranjen istog dana na Barama. 

Da je naša istorija bila manje traumatična, krug Horozovićevog života završio bi se, po svoj prilici, u Banjaluci. Ovako njegova sudbina biva još jedna ilustracija tragedije koja je prelomila živote valjda svih ljudi između Une i Drine koji su rođeni prije početka posljednje decenije prošlog stoljeća. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.