Bakšiš državi

Dok se građani svakodnevno suočavaju sa cijenama koje divljaju i sve teže sastavljaju kraj s krajem, nadležne institucije javnost umiruju brojkama o izrečenim kaznama, predstavljajući ih kao dokaz brige za standard. Međutim, iza tih cifara krije se suština koja je manje ohrabrujuća, jer kazne koje bi trebalo da disciplinuju tržište u praksi postaju simboličan trošak poslovanja.

Iako na prvi pogled zvuči impresivno da je izrečeno 825.000 KM kazni benzinskim pumpama i 363.000 KM marketima, stvarni efekat je zanemariv. Za velike trgovačke sisteme to su iznosi koji se nadoknade za nekoliko dana, pa čak i sati. Kazna tako gubi svoju suštinsku ulogu da bude upozorenje i sankcija  i postaje nešto što se jednostavno uračuna u cijenu.

Podaci pokazuju da najveći trgovački lanci u BiH ostvaruju prihode od preko 2,3 milijarde KM godišnje, dok zakon predviđa maksimalne kazne od svega 10.000 KM. U takvom odnosu, sankcije djeluju kao sitan trošak, gotovo zanemariv u odnosu na zaradu.

Za razliku od takve prakse, evropski sistem pokazuje kako se štite potrošači. On kazne  vezuju za procenat ukupnog prometa, što ih čini stvarno bolnim i efikasnim.

Prema EU Omnibus direktivi, sankcije za teške prekršaje ne mjere se hiljadama evra, već procentima od godišnjeg prihoda, od četiri do čak deset odsto u pojedinim zemljama. Tamo u EU kazna nije bakšiš državi, već ozbiljna prijetnja poslovanju.

Kod nas, međutim, sistem šalje suprotnu poruku, odnosno da kršenje pravila nosi ograničen rizik i unaprijed poznatu cijenu, koja za velike i nije visoka. U takvom okviru, kazna postaje dio poslovne računice, a ne mehanizam zaštite tržišta.

Zato se s pravom postavlja pitanje da li se ovakvim pristupom zaista štite potrošači ili se samo održava privid kontrole. Kazne koje su manje od dobiti  postaju čak i podsticaj.

U ambijentu u kojem sankcije ne prate stvarnu ekonomsku snagu onih koji krše pravila, gotovo proročki zvuče riječi Ive Andrića: "Dođu tako vremena kad pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati". Izgleda da živimo upravo u takvom vremenu.

Zato, dok se kaznena politika ne uskladi sa stvarnom ekonomskom snagom onih koji krše pravila, svaka priča o zaštiti potrošača ostaće prazna forma. Možda bi se trgovci koji krše pravila opametili kada bi kazne bile vezane za promet i praćene oduzimanjem nezakonito stečene dobiti.

Međutim, dok se nešto ne promijeni, svaki izvještaj o kažnjavanju ostavlja utisak da je država kapitulirala pred trgovačkom pohlepom, ostavljajući građane na cjedilu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.