Bahatost

Pojedine institucije na nivou BiH ali i one u entitetima služe samo da olakšaju građane za stotine miliona maraka. Takvih je na pretek i novac poreskih obveznika nemilice se troši na razne agencije, komisije, fondove i druga izmišljenja tijela.

Dokaz tome svakako je Komisija za koncesiju BiH koja je za više od dvije decenije svoga postojanja uradila "NIŠTA", a u međuvremenu je spiskala više od 20 miliona maraka. To je samo jedna u nizu od stotine institucija u BiH. Teško da bilo ko može tačno utvrditi koliko BiH i entiteti broje institucija koje finansiraju građani, a od koje su mnoge bespotrebne.

Komisija za koncesije BiH nekako je u svemu tome izbila u prvi plan. Pozicinirala se u neradu i ne dopušta da je iko pomjeri sa tog trona. Vjerovatno i zbog toga što su oni koji njeome rukovode odavno stekli uslove za penziju, pa se svako malo raspisuje konkurs za izbor njihovih nasljednjika. Sve to bezuspješno. Baš onako kakva je i sama Komisija. Bezuspješna.

I dok mi godinama pišemo kako pojedine institucije nisu opravdale svoje postojanje i da iste treba ugasiti, među kojima je i gore pomenuta Komisija, jer novac se samo na istu baca, uporedo sa tim vidimo i slike kako ljudi prekopavaju kontejnere da bi našli koru hljeba. Pored toga, tri decenije od od završetka rata i dalje pričamo o stambenom zbrinjavanju boračkih kategorija, zatvaranju kolektivnim vidovima stanovanja...

Sve to pokazuje da u ovoj zemlji ništa ne štima. Ništa nije poredano onako kako treba. Jer valjda bi milione koji se nemilice bacaju trebalo usmjeriti ka kategorijama koje vape za pomoć. Pa, samo sa gore pomenutih 20 miliona maraka moglo se stambeno zbrinuti na desetine porodica i trajno riješiti njihovo pitanje. Ali ne, kod nas to ne ide tako. Već sve naopako. Po svemu sudeći ovoj zemlji je potreban jedan restart. Svaki njen ćošak vapi za podešavanjem.

To obični narod vidi, ali ne i oni koji se nad njima iživljavaju. Stavili su povez na oči i čepiće u uši. I tako žive, što bi naš narod rekao, kao begovi. I bolje od toga, vjerovatno.

Njihovom bahatost svakog dana uzima sve više maha. A, tome nam svjedoče i njihove svakodnevne poruke. Jedan od njih je i ona najnovija da život u centru grada ima svoju cijenu, te da oni koji ne mogu taj teret da podnesu treba da se presele tamo gdje je jeftinije. Blago nama.

Zbog tih i takvih građani ove zemlje se odavno selo. Ali ne u te jeftinije zone koje oni spominju, već što dalje od granica ove zemlje. Jer šta možemo očekivati od nakaradnih i bespotrebnih institucija i još nakaradnijih njihovih zvaničnika, odnosno u posljednjem slučaju gradonačenika. Jedno veliko NIŠTA kao sa početka. Ali za to NIŠTA, oni uzimaju milione od građana. Fabrička podešavanja, očigledno, nisu potrebna na svakom ćošku ove zemlje, već i kod naroda. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.